Teslićanin, Mario Ignjić, rođen je 1986. godine.
Završio je Akademiju likovnih umjetnosti, smjer grafika u Banjoj Luci i diplomirao 2010. u klasi prof. Zorana Banovića. Učestvovao je na kolektivnim izložbama u zemlji i okruženju i više puta samostalno izlagao. Nagrađivan je u oblasti grafike.
5. decembra ove godine u izložbenom salonu Narodnog pozorišta Republike Srpske „Živorad Žika Pećarić“, otvorena je Ignjićeva samostalna izložba crteža rapidografima na papiru. Sa njim je izlagala i Nikolina Peslač, umjetnica iz Banjaluke, navodi se iz KC Teslić.
Izložbu je otvorio Milan Кrajnović, docent sa Akademije likovnih umjetnosti u Banja Luci.Ovom prilikom Кrajnović je kritički se osvrćući na rad o Maria Ignjića izdvojio;
„Prema V. Voringeru potreba za apstraktnim izražavanjem je iskonska ljudska potreba. Pod tim „apstraktno“ misli na geometrijski apstraktno, a svrha toga je da se nađe red i sistem u haosu koji okružuje čovjeka. Umjetnički put Maria Ignjića je primjer jedne takve potrebe. Operišući velikim brojem njemu svojstvenih, pojednostavljenih simbola veoma malog formata, koji predstavljaju razne aspekte ljudskog života, on gradi fine mreže. One su metafora složenosti ljudskog bitisanja. Mreže tvore nadstrukture čiji oblik nam ne dozvoljava da njih i simbole na prvi pogled uočimo. Razvijale su se od magličastih, amorfnih do jasno definisanih geometrijskih oblika. I sada je njegova potreba za apstrakcijom došla do tačke kada traži otjelovljenje u organskom obliku.
Magija snopa
Stabljika, žito, izraz života, održavanje života. Snop kao simbol snage zajedništva.
Poznata je parabola o snopu : jednu grančicu lako je slomiti, ali snop – veoma teško… Snop je metafora zajednice, a prut pojedinca. Preko tih simbola Mario Ignjić preispituje mjesto i ulogu pojedinca u društvu. Društvo kao sistem glatko funkcioniše kad njegovi sastavni dijelovi imaju isto usmjerenje, a trenuci lomova i pucanja su oni u kojima se ispunjava individualnost pojedinca.
Vizuelno snažan, energijom nabijen momenat vezivanja ili pucanja snopa ostavlja utisak….
On postavlja pitanje slobode i identiteta, pitanja koja se oduvjek postavljaju. Da li snaga čovjeka leži u zajedništvu ili u njemu samom? I da li se ona ispoljava onda kada se sistem narušava? Šta je to sloboda, šta je to biti samoostvaren, svoj?
Nije svako u stanju da nosi teret slobode, to traži veliku odgovornost prema sebi…“
