Na pet kilometara od manastira Ozren (zadužbina Nemanjića – 13. vijek), u naselju Kaluđerica, smješten je zaselak Vrela, poznat i kao „Selo kamenih spavača“.
Vrela su staro selo koje obiluje prirodnim ljepotama, zelenilom, izvorima, pećini, starom mlinu, neprskanim voćkama, zelenim putevima, kućama starijim od 100 godina, domaćoj autohtonoj rasi ovaca „Pramenka“, košnicama pčela, staroj stogodišnjoj pušnici u kojoj se od 2001. godine održava tradicionalna manifestacija „Sušenje voća“ na način kojim se sušilo i prije 100 godina. Ova jedinstvena manifestacija sušenja voća je nekada traja i punih 13 dana, koja je okupljala i preko 200 ljudi koji su dolazili, družili se i sušili sebi voće.
Vrela su dobila naziv po većem broju vrela, tj. izvora pitke i hladne vode, a najpoznatiji je izvor „Točak“ koji se nalazi u debeloj hladovini okovan zelenim krošnjama.
Nedaleko od izvora, trasiranom šumskom stazom, nalazi se pećina iz koje takođe izvire voda i koja je u Drugom svjetskom ratu bila od velike pomoći lokalnom stanovništvu u borbi protiv fašističkog neprijatelja. Kako stari mještani propovjedaju, pećina je nekada izlazila na vrh sela u njivu Pere Kostića. Na početku pećine je uzan prolaz, nakon kojeg se ulazi u jednu veću prostoriju, gdje su se oni skrivali.
U neposrednoj blizini pećine, nalazi se stari mlin, koji je u davna vremena sve Vrelane i stanovnike drugih okolnih sela držao u životu. Nekada kuće nisu imale kupatila, pa se mlin koristio i kao mjesto za tuširanje stanovništva tačnije, badanj putem kojeg voda dotiče na lopatice vodenice se zatvarao na svom kraju i voda je prelazila preko njega i omogućavala tuširanje stanovnika Vrela.
Novi život Vrela, novi život etno sela „Selo kamenih spavača“
Nekolicina stanovnika Vrela i vlasnika imanja koji tu ne žive, žele da „Selo kamenih spavača“ doživi svoj novi život. Njihov plan je da svako na svom imanju napravi nešto što bi ovo selo učinilo privlačnim za posjetioce koji bi dolazili u dnevne i višednevne posjete. Naravno, oni se nadaju da će i drugi vlasnici imanja sa svoje strane učiniti da ovaj projekat dobije još tvrđi etno pečat.
Plan je da se:
- napravi manji bazen i igralište za djecu,
- adaptiraju kuće i prilagode posjetiocima za razgledanje i boravak,
- naprave novi bungalovi i šadrvani,
- omogući posjetiocima više smještajnih kapaciteta,
- omogući održavanje proslava u prirodnom okruženju za veće i manje grupe,
- bolje trasiraju šumske staze do izvora „Točak“, pećine i starog mlina,
- trasiraju ostale šumske staze, koje povezuju više izvora i više puteva,
- naprave klupe za odmor u šumi,
- poveća stočarska i voćarka proizvodnja,
- omogući zaposlenje Vrelana u vidu smještaja, usluga i domaće proizvodnje,
- obogati ponuda sa pečenim mesom, mliječnim proizvodima, medom, voćem, rakijom, prirodnim sokom, sušenim voćem i mesom…,
- nastaviti održavanje tradicionalne višednevne manifestacije sušenja voća od kojih će svi mještani imati koristi, jer će sušiti svoje voće i prodavati proizvod koji se suši na tradicionalan način (na drva, tehnologijom od prije 100 godina) kojeg nema nadaleko,
- proširivanje manifestacije sušenja voća sa cijeđenjem soka od jabuka i proizvodnjom rakije na tradicionalan način,
- mogućnost organizacije borbe ovnova u vrelanskoj prirodnoj areni na imanju Pere Kostića,.. i još mnogo toga.
Planovi su kanalisani, volja stanovništva postoji, jedino je asfalt od 180 do 200 metara velika prekretnica ovom projektu.
Mnogi televizije su dolazile u Vrela i snimale emisije. Jedna je snimila jedinstven prizor kupanja puža na izvoru. Godinama se prenosilo sa manifestacije „Sušenja voća“ – RTRS, TV Slobomir, Radio BiH,… Snimale su se emisije o pčelarstvu, stočarstvu, voćarstvu, izvorima i kamenu krečnjaku. Mnogi pjevači izvorne muzike su dolazili i vraćali Vrela svojim korijenima. Vojska je dolazila i svojom mehanizacijom trasirala novi put, koji je nakon prve kiše uništen i neupotrebljiv. Veliki nagib i trusno tlo uz svako padanje, uvijek ovaj put vraća mještanima na veliku radnu akciju i popravak, koji se nikada ne može popraviti da obični automobil, bez posljedica, može sići u Vrela.
Mnogi političari su dolazili, provodili vrijeme i obećavali asfalt. Vlasti su se smjenjivale, obećanja su dolazila i odlazila, ali novog puta još uvijek nema i tako godinama.
Problem je asfalt dužine od 180 do 200 metara, širine 2,5 metra. Problem je 450 do 500 metara kvadratnih asfalta. Problem je oko 10.000 konvertibilnih maraka.
Razvoj Sela kamenih spavača, opstanak stanovnika i povratak starog stanovništva u ovo selo i druga okolna sela, zavise isključivo od izgradnje ovog puta.
Udaljenost „Sela kamenih spavača“ od drugih mjesta:
- 5 km od manastira Ozren
- 10 km od Petrova
- 17 km od banje Terme Ozren
- 21 km od Gračanice
- 25 km od Lukavca
- 40 km od Doboja
- 43 km od Tuzle
U nastavku pogledajte video.
Povezano:
