„Novak se ne odbija“: Sportal vam OTKRIVA SVE o Đokovićevom nasledniku Marku Maksimoviću iz Doboja

Ne postoji medij koji nije preneo vest da je Marko Maksimović, teniser iz Doboja, prihvatio da igra za Srbiju. Redovi pred vama govoriće o njemu, njegovom vaspitanju, izazovima. Čućemo priču iz tri ugla: Markovog, tate Rastka i trenera Ivana Bjelice.

Tereni na Dorćolu. Pre nekoliko dana tu se igrao Srbija open. I baš pred početak najvećeg teniskog turnira kod nas, videli smo Novaka Đokovića kako sparinguje sa, do tada za javnost nepoznatim dečakom. 
– Neki junior iz centra? – sećam se da sam tada pitala. 
– Marko Maksimović, biće dobar, tek treba da napuni 16 godina – stigao je odgovor. I nekoliko dana posle završetka Srbija opena, pojavio se intervju sa Maksimovićem, koji je odjeknuo u srpskoj javnosti, a u kojem je mladi teniser rođen u Doboju, obelodanio da će igrati za našu zemlju. 
Crvena lampica se „upalila” odmah: trebalo bi ga pozvati i napraviti priču o njemu. U međuvremenu sam se raspitala, saznala da je osvojio masters u Monte Karlu prošle godine i da je izuzetno talentovan.

Kada kreću da se bave belim sportom, za mlade igrače je vrlo bitna podrška porodice. Markovi roditelji, kao i stariji brat i sestra, neizmerna su podrška svom najmlađem članu koji krči put ka vrhu svetskog tenisa. Markov tata Rastko je sveštenik i dok njegov sin trenira zajedno sa Viktorom Troickim i Ivanom Bjelicom, on nam priča kako je počela ova priča. – Nama je bilo samo da on trenira, nismo mislili da će se sve ovako odvijati. Imao je stvarno dobre uslove i podršku, Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, svog kluba Doboja, zatim trenera koji ga je deste godina vodio, Denisa Spahića – počeo je priču za „Sportal” Maksimovićev tata.

Denis Spahić i Marko Maksimović

Spahić je onaj koji je najviše uticao na Markov razvojni put. 
– Denisova energija je bila sjajna. Kako ga je on samo vodio… On je Marka ubedio da je najbolji igrač na svetu. On je stvarno njega u to ubedio, takvu je energiju imao, i on i klub, svi zaposleni. Moram biti iskren, M:tel nam je dao podršku i gradonačelnik Boris Jerinić koji je nagradio njegov trud, čak je i materijalna sredstva izdvojio za njegov razvoj – istakao je otac Rastko. 
Da li do životnog poziva, ali Rastko odiše smirenošću. Skroman u svemu što se dešava, ispričao nam je i jednu anegdotu. 
– Bio sam i ja u Monte Karlu kada je osvojio masters. Scena pred finale. Dečak protiv kojeg će Marko igrati za pehar, nekoliko sati pred meč, odrađuje pun trening, a moj Marko sa Denisom, na terenu pored njega, igra kockice. Sa jedne strane ovi se razbijaju od vežbanja, a Marko i Denis sa druge, opušteno se igraju. To je bila neka njihova psihološka igra. Roditelji i treninzi Markovog rivala gledaju, ne mogu da se načude. Kakva razlika u pristupu. I pred sam početak meča, taj njegov protivnik, koji je stvarno dobar dečko, dolazi kod Marka i pita ga: „Da li mogu da se slikam sa tobom?” Neverovatno.

Titula u Monte Karlu je mnoga vrata otvorila, i toga je svestan i Rastko. 
– Do tada, Marko je dolazio ovde, igrao turnire, ovde ima društvo, dosta sam i ja dobrih ljudi upoznao vremenom. E, sad, zbog posla koji obavljam, verujem da se sve poklopilo. Marko je dobijao razne pozive, poput čuvene akademije IMG na Floridi. Bilo je još priča, međutim, nisam sve to mogao da ispratim finansijski. A rezultat u Monte Karlu je otvorio ta vrata da više traže Marka, nego da mi tražimo nekog. Tad već kreću kontakti, preko TS Srbije, oni su izrazili želju, pa su počeli kontakti. 
„Nogu” je povukao Troicki. 
– Viktor ovde u centru radi kao šef trenera i iz Novakovog centra su prvo izrazili želju da Marko dođe i da ga vide. To nam je i bilo logično. To je jedan san, a nisam imao neku želju da ide dalje iako bi finansijski negde dobio kompletan ugovor. Ali Novak se ne odbija. Marku je on uzor oduvek. Došao je Marko početkom februara sa svojim trenerom i ostao je. U Beogradu su veće mogućnosti za teniski razvoj, sparinge, treninge, od svega me najviše fascinira jedna stvar. Kao roditelj, ti daješ svoje dete negde, a ovde od prvog dana do danas, u dva tri meseca, nemam ništa loše da kažem. Vlada porodična atmosfera, od svih trenera do roditelja je ambijent takav da imamo profesionalan i ozbiljan rad… Nisam imao priliku za susrete sa Novakom, ali znam priče, i od Nevena Markovića i drugih ljudi, da se ovde toliko ozbiljnih stvari radi. 
Najbolji teniser sveta je „zvezdama u usponu” ponudio sjajne uslove za razvoj. 
– Sve što Novak ima ovde ima i moj Marko na raspolaganju. To je meni stvarno olakšavajuća okolnost kao roditelju jer znam da je u pravim rukama. Neće samo teniski napredovati, već mentalno, zdravstveno ga prate i to je meni takođe važna stvar. Nismo mogli da sanjamo da će ovo da dobije. Možda je nekima normalno, ali opet, nama je novo.

U medijima se pojavila i rečenica da su uslovi u Bosni bili katastrofa, Rastko je zamolio da ovo napišemo: 
– Mi smo imali posvećenost Marka, kluba, Saveza, svega, ali je Bosna i Hercegovina teniski ipak nerazvijena od Srbije koja je sada teniska velesila. Nije istina da su uslovi bili katastrofalni. Ponavljam, imali smo njihovu bezrezervnu podršku. Ali sada je zaista došao na pravo mesto. Plus su želje porodice ostvarile, a išli smo i za Markovim željama. Njega su sa deset godina pitali šta mu je san, on je rekao: „Pa ja živim san. Igram tenis. I hoću da budem broj 1!” Ovo je tek mali korak, ali verujem da je na dobrom putu ovde, uz podršku svih. I TSS je prepoznao trud, rad i talenat. Dobro je što se poklopilo sve, obostrano je, ali prvenstvena je želja bila da on teniski napreduje.

I dok pričamo sa Rastkom, Marko je završio trening i priključuje nam se zajedno sa Ivanom Bjelicom. Maksimović ima samo 15 godina i sasvim normalno i malu tremu. Ali brzo je pobeđuje. Baš kao i protivnike na terenu. 
– U TC Novak je super, imamo sve: sparing partnere, odlične trenere, sjajne kondicione trenere, super oporavak. Sve je na profesionalnom nivou. Odlično sam se snašao, nije mi trebalo puno vremena da se navikavam, za jako kratko vreme sam se ovde uklopio – ističe Maksimović. 
Ne žali se da mu je dnevni raspored naporan, naprotiv: 
– Ništa mi nije teško jer radim ono što najviše volim, igram tenis. 
Otkrio je i koji su mu udarci najjače oružje, a na čemu bi trebalo više da poradi. 
– Bekhend mi je omiljeni udarac, a trebalo bi da poradim na servisu. Idol mi je Novak, upoznao sam ga, trenirali smo zajedno i stvarno je osećaj bio fantastičan zato što treniram sa najboljim igračem svih vremena. Nole mi je kazao da radim i da se trudim i da će sve da dođe na svoje. Nisam imao tremu zbog Noleta na terenu. Trenirao sam i sa Viktorom Troickim, Dušanom Lajovićem. Poznajem sve srpske tenisere, Duci mi je dao nekoliko dobrih saveta za igru kako i šta treba da radim.

U priču oko udaraca, uključuje se i njegov trener Ivan Bjelica. 
– Novak je pohvalio jednu tehničku stvar koja se retko viđa, a to je da dobru silu vuče iz nogu. Na tome i Nole potencira kod sebe, pa je rekao da vidi da ima sjajan prenos od podloge od zemlje, što je verovatno najređa stvar kod klinaca ovih dana. Ruka prati kada imaš dobru tehniku. U dve rečenice ga je pohvalio, ali to je i meni značilo kao treneru. Iako je tada Nole na trening došao posle osam-devet dana temperature, bio je dovoljno raspoložen, mada je on uvek raspoložen za trening. 
Bjelica kao najbolju osobinu svog pulena izdvaja: 
– Radnu etiku. Talenat nije karakterna osobina, ali ima najbolje od svega je što ima radne navike, sam sebe gura, voli sport i ima strašnu igračku inteligenciju na terenu, nadigrava se, posmatra, uviđa stvari, ne igra mehanički, iako ima čime da igra i mehanički. 
Ipak, da ne bude da ga previše svi hvale, Bjelica je izdvojio i šta bi Marko trebalo da ispravi. 
– Servis može da bude puno bolji, ali nije mu to mana. Mana je kada napraviš 20 duplih u meču, kada ne osećaš servu ili ne veruješ u svoj drugi servis, što kod Marka nije slučaj, već je samo potrebno da njegov prvi servis ima bolju žaoku, više spina, da dobija slobodne poene više na prvoj servi. Ima tu stvari i u toku igre koje treba da popravi. Na meču voli da da sebi oduška, da iskaže šta mu smeta, da pokaže emociju. Kada pretera, ukažem mu na to, ali generalno sve je u sklopu meča i sve ima takmičarski cilj. Smiren je kada se vrati u normalan život.
Trenutno, u fokusu je igra, ali i osvajanje bodova koji će mu omogućiti da igra na većim turnirima. 
– Želim da osvojim što više turnira i da dižem formu tokom godine. Sledeće sedmice igram na fjučersu u Doboju, pa igram ovde Državno do 16 i 18 godina, a za ostalo ćemo videti. Sada samo igram turnire do 18 godina, više ne igram turnire do 16, pa ćemo videti. Tenis je dosta ozbiljniji i zahtevniji – rekao je Maksimović.

Bjelica se nadovezao: 
– Naravno, cilj su i juniorski grend slemovi. To priželjkujemo, ali nam to nije direktan cilj, već dobra igra i prelazak u trojke, dvojke i prve kategorije, jer peta kategorija jeste za respekt, ali mu više ne donosi bodove. Dva-tri dobra rezultata na kategorijama na kojima apsolutno znam da može da uspe, ali ne stavljamo imperativ na to jer tek puni 16 godina ove godine, donela bi top 100 ranking i juniorski grend slem. Mi to želimo i cilj nam je da bude vrhunski junior u toj kategoriji. To će se ostvariti samo da se dokopamo turnira druge i prve kategorije koji donose više bodova, a onda dolazi i grend slem jer oni dosta znače zbog iskustva, nekako vizualizuješ i osetiš da si igrao juniorske grend slemove i da je sledeći korak da igraš seniorski i težiš ka tome. Za razliku od igrača koji se zaglave na fjučers nivou koji imaju neki kvalitet, ali velika im je ta planina da je pređu. Mnogo je lepo kada se ima dobar juniorski staž jer onda upoznaješ i konkurenciju, znaš sa čime oni probijaju… Marko je jedan od tih juniora koji može da ima odličan juniorski staž i da neće morati da ide samo kroz seniorski staž. 
Život profesionalnih tenisera je pun putovanja, ali ona Marku ne predstavljaju problem, naprotiv: 
– Volim da putujem – priča, dok se njegov trener smeje i dodaje: 
– Marko uživa u turnirskom životu. Vidi se da je svoj na svome kada je na turniru. Imao sam malo posla da mu organizujem dan na turniru, pomagao mi je dosta, prva četiri dana u Subotici samo mi je saopštavao sa kim ćemo trenirati dok nisu oni otišli. Ima smirenost, vidim da mu odgovara duženje, ali i rivalitet sa ostalim igračima. Stvarno uživa u tome: da li će to biti odlazak na večeru ili na ručak u danu kada imamo pauzu. Uživa u turnirskom životu i verujem da će biti još bolji kada bude igrao još turnira. 
Psihološku čvrstinu koju je Marku usadio Spahić, Bjelici je ostalo samo da neguje. 
– Njegovi protivnici misle da će izgubiti ako se nasmeju, nekako su napeti. Robotski se ponašaju, ne daju sebi prostora da se opuste. A mi to primećujemo i znamo šta je stvarno zalaganje. Imamo svoju radnu etiku ovde i on se u nju uklopio, ali taj njegov razvoj u Doboju, koji je imao sa Denisom i uopšte u okruženju u teniskom klubu, gde je naučio da stiče taj duh, nije ostao bez toga. Denis je, siguran sam, uvek imao zahtev da Marko bude hrabar, da nikoga ne respektuje. On je bio taj tip koji je govorio da ne postoji razlog da se plaši bilo koga. Usadio mu je tu veru u sebe, siguran sam da je on dosta zaslužan za njegov razvoj. Sada je sve samo nadogradnja – priča Ivan, nekadašnji profesionalni teniser.

Maksimović ima jasan cilj i ka njemu ide. 
– Sve drugo osim „biti najbolji na svetu” je udaranje nekog limita prema sebi. To je očigledno kada vidiš razvoj gomile igrača na nivou srpskog tenisa koji dosta veruju koliko će moći, prema tome koliko je najbolji mogao. I mi smo isto posmatrali Bojana Vujića koji je bio 270. ili Vemića koji je bio 200. na svetu kada sam ja imao 15, 16 godina. Mnogo je sve to uticalo na proboj Pašanskog, pa Jankov, pa Viktorov, Novakov, lančano je sve uticalo na proboj. Put je utrt, ostaje mu samo da radi – zaključuje Bjelica. 
Poslednji poen, naravno, ide Marku koji je pomno slušao izlaganje trenera. 
– Želim da budem najbolji na svetu. I to je to. 
Za kraj druženja zajednička slika. Marko, Rastko i Ivan. Da ih seća na početke. Kada Maksimović stigne do pehara na seniorskom završnom Mastersu.

Odlikovanje Republike Srpske

Marko je dobitnik odlikovanja u svojoj Srpskoj.

– Povodom dana Republike Srpske moj sin je dobio orden od predsednice Republike Srpske. Zaista smo zahvalni, uvek se ponudila za nekakvu pomoć. Trebalo je da predvodi sve sportiste, da nosi zastavu tokom parade za Dan Srpske i to je nama bila neverovatna čast. Ipak, naša porodična slava je Sveti Stefan koji pada u isti dan kao i manifestacija, 9. januara i ipak smo zadržali Marka da ostane kod kuće. Ali dan pre, na svečanoj akademiji je primio odlikovanje. To dobiju ljudi koji su stariji i iskusniji, a Marko je sa 15 godina to dobio. Ali kažem, nije to samo uspeh Marka, već i Doboja, njegovog teniskog kluba, trenera Denisa Spahića, i naše porodice.

Mnogi su imali tu privilegiju…

Na konstataciju da je Marko privilegovan da trenira sa Novakom Đokovićem, ali i da bude uključen u rad centra, Bjelica je istakao: 

– Biću surovo iskren, mnogi su imali privilegiju da treniraju za Noletom, da dođu ovde i koriste usluge centra jer je on velikodušan čovek. Ali koliko sve to može da ti pomogne, toliko može i da ti našteti. Mnogima je naštetilo jer su pomislili da dnevne stresove na terenu mogu da preskoče i da budu Nole direkt jer su trenirali sa njim. Ne mogu. Stvar je u tome da će to tebi neverovatno pomoći, ali ne smeš da praviš prečice u svojoj karijeri. Okruženje daje neverovatno na toj činjenici kada neko trenira sa Noletom. Više je značajno za razvoj što je Nole dao centar i teretanu na koriščenje i fizioterapute na izvolte i to je što tebi kao igraču daje mogućnost za taj holistički pristup. Sa svih strana si se zatvorio, možeš da se napregneš, ulaziš u dobro okruženje.

Stvaralački posao

Bjelica uživa u radu sa maldim Maksimovićem. 

– Mene ovo baš dosta vozi. Ja sam radio 4-5 godina sam i dok sam radio solo, imao sam non-stop seniore, i uvek mi je bila veća želja da radim sa ovakvim materijalom, nego sa nekim ko i dalje produžava svoju karijeru, što takođe cenim. Ovo je stvaralački posao.

Izvor: sportal.blic.rs

GD

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.