U Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija juče je održano glasanje o rezoluciji posvećenoj rezoluciji o Srebrenici. Rezolucija je usvojena, a rezultati glasanja su:
- 84 glasova za,
- 19 je bilo protiv,
- 68 zemalja je bilo uzdržano.
- 20 nije glasalo.
Ono što se moglo čuti od velikog broja članica GS UN jeste – NEDOSTATAK INKLUZIJE.
Prema popisu iz 1991. godine u BiH je živjelo:
- Muslimani 1.905.274
- Srbi 1.369.883
- Hrvati 755.883
Nakon krvavog rata u BiH od 1992.-1995. godine poginulo je:
- Muslimani/Bošnjaci 30.521 vojnika,
31.583 civila - Srbi 21.173 vojnika, 4.179 civila
- Hrvati 6.000 vojnika, 2.484 civila
Kada se zaokruži stav GS UN o potrebnoj inkluziji sa činjenicom podjednakog procenta poginulih tokom krvavog rata u BiH po svim etničkim zajednicama, dolazimo do prostog zaključka da ukoliko hoćemo da idemo naprijed, da nam bude bolje, da se sklonimo više od ratno-hučkaških tema, na kraju i da živimo zajedno,…, moramo se više međusobno poštovati, moramo poštovati svaku žrtvu rata bez obzira kako se zvao…
Ne postoji model da bilo koja porodica opstane, ma koliko mala ili velika bila, a da u njoj nema međusobnog poštovanja, da nema međusobnog razumijevanja. Pa zašto se onda u BiH stalno forsira razbijanje te iste složene porodice?
Da su namjere stranaca časne prema našoj porodici u BiH, oni bi insistirsli na inkluziji etničkih zajednica u BiH, gdje su svi podjednako vrijedni, gdje su svi podjednako krivi, gdje su svi podjednako patili,… Ali ne, ovdje se od stranaca osporava sve jednom narodu, nameće mu se jedina krivica za sve, a s druge strane se isti žele prisiliti da žive u jednoj bh. zajednici. I djeca znaju da to tako ne ide.
Na kraju, da su namjere Šmita časne, on bi nametnuo dan sjećanja u BiH gdje će se odati počast svim stradalim iz krvavog rata u BiH, gdje će se poštovati sve žrtve, bez obzira koje ime nose. Ali to nije slučaj. Na Bošnjačkim sjećanjima, stranci su prisutni, dok na Srpskim i Hrvatskim nema stranaca. Sve žrtve krvavog rata se osporavaju osim Bošnjaka.
Znaju stranci, zna Zapad, šta je inkluzija, ali uporno ne žele raditi na njoj. Oni žele održavati žar, da ga u svakom trenutku po svojoj potrebi mogu založiti, da bukne plamen velikih razmjera u BiH.
Posljednji vapaji običnog naroda svim strancima i političarima – PUSTITE NAS SVI!
Pustite nas na miru, da možemo da živimo zajedno, da se sami dogovorimo kao što funkcioniše normalan običan narod u BiH koji su izvan politike. OSTAVITE NAS SVI!
