Građani se već izvjesno vrijeme žale kako mnogi prehrambeni proizvodi nemaju onu jačinu okusa kao nekad.
Proizvodi na policama postaju kvantitativno manji, a vi plaćate istu cijenu; praksa poznata kao šrinkflacija. No osim smanjenja proizvoda, preduzeća također smanjuju kvalitetu i dostupnost svojih usluga, dok cijene održavaju stabilnima. To se zove skimpflacija – i iako su promjene ponekad značajne, često prolaze ispod radara.
„Skimpflacija podrazumijeva smanjenje kvaliteta proizvoda uz zadržavanje iste cijene. I u ovom slučaju se radi o povećanju realne cijene proizvoda, jer se proizvod nižeg kvaliteta prodaje za cijenu proizvoda višeg kvaliteta. Vratimo se primjeru čokolade. Proizvođač je mogao odlučiti da čokoladu od 100g koju je prodavao za cijenu od 1,50 KM nastavi prodavati za istu cijenu i istu gramažu. Ali, umjesto standardnih sastojaka šećera i putera, našao je jeftinije substitutivne sastojke. Naprimjer, standardna mliječna čokolada od 100g ima oko 25% udjela putera, ali je proizvođač odlučio da taj udio smanji na 15%. Dakle, takva čokolada je manje kvalitetna, koristi se manje kvalitetnih sastojaka, ali je cijena ostala ista. Proizvođač je na taj način smanjio troškove proizvodnje, ali je zadržao istu cijenu na tržištu. I ovo je de facto povećanje cijene, te ako se radi o rasprostranjenoj pojavi na tržištu, onda govorimo i o inflaciji“, pojasnio je za portal Akta.ba doc. dr. Denis Berberović, sa Ekonomskog fakulteta u Sarajevu.
Općenito, štedljivost je istaknuti problem s kojim se suočavaju potrošači koji se može manifestirati u promjenama radne snage, poput manjeg broja radnika koji pomažu u trgovinama; smanjenje kvalitete ponude, poput uklanjanja razina usluga; ili zamjena visokokvalitetnih sastojaka onima niže kvalitete, primjerice u proizvodnji.
Nekoliko industrija diljem svijeta štedi, ali većina potrošača ne hvata brzo trend. Potrošači ponekad teško uočavaju kvalitetu, a Berberović kaže da je skimpflaciju teže uočiti u odnosu na šrinkflaciju.
„Teže ju je uočiti iz dva razloga. Prvo, skimpflacija je uglavnom prisutna u sektoru roba široke potrošnje. Kupovina takvih roba je uglavnom naučena, odvija se automatski, potrošači kupuju uobičajene proizvode, ne čitaju deklaracije, tako da bilo koja promjena ostaje nezapažena. Čak i kada bi čitali deklaracije, i to je drugi razlog, potrošači nisu stručnjaci za svaki proizvod, tako da ne mogu znati šta je kvalitetniji sastojak za svaki proizvod“, pojasnio je.
Mnoge industrije i fabrike se zatvaraju, kako širom svijeta tako i u BiH, a jedan od uzorka može biti upravo i pribjegavanje skimpflaciji.
„Da li je to činjenica, ne znam. Ali naravno da je moguće. Skimpflacija znači manje kvalitetan proizvod, a manje kvalitetan proizvod znači manje zadovoljan ili čak u potpunosti nezadovoljan potrošač. Što opet dalje znači manje kupovina datog proizvoda, manje preporuka, itd. Ulazi se u spiralu koja ima negativne posljedice za kompanije, među kojim sigurno može biti i potpuna obustava poslovanja“, mišljenja je Berberović.
NEGATIVNE POSLJEDICE SKIMPFLACIJE
Pored nezadovoljstva kupljenim proizvodom, Berberović ističe da su za potrošače negativne posljedice i gubitak novca jer su za proizvod niskog kvaliteta platili visoku cijenu.
„To je i kumulativni problem skimpflacije, jer u konačnici potrošači za punu korpu proizvoda koji su manje kvalitetni daju više novca. Pa to nije više samo ova naša čokolada iz primjera, već i mlijeko, puter, hljeb, sokovi, tjestenina, itd. Konačno, s obzirom na to da se radi uglavnom o prehrambenim proizvodima, dugoročna negativna posljedica skimpflacije je narušavanje zdravlja potrošača, što je najozbiljnija posljedica“, naglasio je.
Iako se građani već izvjesno vrijeme žale kako mnogi prehrambeni proizvodi nemaju onu jačinu okusa kao nekad, predsjednik Udruženja za zaštitu potrošača Futura Marin Bago je kazao da nisu dobili dosad ni jednu prijavu kada su bh. proizvodi u pitanju.
Svi znamo kako kaže da pojedini prehrambreni proizvodi kao što su čokolade, deterdženti i slično iz EU nemaju isti sastav u svim zemljama članicama EU. Stoga je svojevremeno najavljena dopuna evropske direktive o nepoštenoj tržišnoj praksi koja će zabraniti različite sastave istih prehrambenih proizvoda.
„Svi znamo za ove proizvode iz EU, a što se tiče naših to zaista ne znam bez dobro istraživanja iz laboratorija. Moguće da je sastav izmijenjen, ali ne mogu bez dokaza o tome govoriti, jer bismo bili baš na skliskom terenu“, kazao je Bago.
PRAVILNICI U BiH
U BiH postoje pravilnici koji tačno definišu proizvod. Svaki proizvod prema pravilniku ima parametre koje mora da zadovolji. Na primjer, suncokretovo ulje ima taj i taj sastav i ono mora po pravilniku da sadrži sve te parametre. Proizvođač mora da se uskladi sa pravilnikom. Svako odstupanje od pravilnika donosi posljedice – proizvod se automatski povlači sa tržišta i inspekcija poduzima zakonom predviđene mjere.
Situacija je malo drugačija kad su u pitanju uvozne namirnice iz EU koje su imale određena odstupanja u složenim ili kompozitnim proizvodima – odnosno nisu istog kvaliteta (odstupaju u svom sirovinskom sastavu).
„Jedna čokolada nije istog sirovinskog sastava u Njemačkoj ili u zemljama istočnog evropskog bloka. Pa, recimo, tamo sadrži pedeset posto lješnjaka, ovamo sadrži 45 posto. Prvo moramo razlučiti da to da nema nikakve veze sa zdravstvenom ispravnošću, ali kvalitet je lošije sirovinske osnove. Pokrenuta je rasprava o legislativi da se sastav izjednači“, kazao je ovo Džemil Hajrić, direktor Agencije za sigurnost hrane BiH.
Međutim, u BiH proizvod mora biti po sastavu onakav kako je definisano pravilnikom.
„Ono što nije definisano, ima prostora za određene promjene sirovinskog sastava, ali ne smije imati utjecaj na zdravlje potrošača“, zaključio je Hajrić.
E.S.
Izvor: akta.ba
