Sudija Okružnog suda Banjaluka Blagoje Dragosavljević odbacio je danas sporazume o priznanju krivice koje su trojica optuženih u predmetu „Elektroprenos BiH“ sklopili sa Republičkim javnim tužilaštvom.
Republički javni tužilac Sanja Tadić – Stojisavljević sklopila je ranije sporazume sa trojicom optuženih za trgovinu uticajem u vezi zapošljavanja u kompaniji „Elektroprenos BiH“ a.d. Banjaluka, kojima su im bile predložene zatvorske kazne ispod zakonom propisanih za ovo krivično djelo.
Sporazume su sklopili bivši izvršni direktor za kadrovske poslove i član Uprave „Elektroprenosa BiH“ Vinko Đuragić (67) na deset mjeseci zatvora, zaposlenik Gradske uprave Banjaluka Želimir Rokvić (51) na devet mjeseci i nekadašnji elektromonter u „Elektroprenosu“ Dalibor Simić (42) na osam mjeseci zatvora. Za ovo krivično djelo predviđena je kazna od jedne do pet godina zatvora.
Optužnica ih tereti da su od Saše R. iz Doboja zahtijevali 15.000 KM kako bi mu omogućili da se zaposli kao monter u „Elektroprenosu BiH“.
Sudija Dragosavljević je danas donio odluku da odbacuje ovakve sporazume, te ukratko obrazložio razloge.
„Kaznama zatvora čije je izricanje predloženo u sporazumima ne može se ostvariti svrha kažnjavanja, naročito generalna prevencija – da utiče na druge da ne čine krivična djela„, obrazložio je Dragosavljević i naveo da optuženi ovako predložene kazne mogu i platiti iznosom koji je približan onome koji su tražili čineći predmetno krivično djelo.
U optužnici se navodi da se, krajem oktobra 2020. godine, a nakon konkursa za zasnivanje radnog odnosa za više radnika u „Elektroprenos BiH“, Đuragić sastao sa Rokvićem preko kojeg je za sebe zahtijevao nagradu da bi korištenjem svog službenog položaja posredovao u zapošljavanju prijavljenih kandidata. Predao mu je spisak sa podacima kandidata, zahtijevajući za sebe 10.000 KM za kandidate sa visokom stručnom spremom i 8.000 KM za one sa srednjom stručnom spremom.
Rokvićev zadatak je bio da kontaktira kandidate i pronađe one koji su voljni da plate navedeni iznos, a on je potom spisak predao Simiću, kako bi ostvario kontakt s kandidatima i od njih zahtijevao od 13.000 do 15.000 KM za radno mjesto.
Dodaje se da su iznos uvećali za njima pripadajući dio. Nabavili su i mobilne telefone, pa je Simić pozvao kandidata Sašu R. i predstavio se kao Željko ispred komisije i zahtijevao 15.000 KM kako bi posredovao u njegovom zapošljavanju.
Oštećeni mu je naknadno poslao poruku: „Donio sam odluku, pristajem“, pa su se sastali u jednom tržnom centru u Banjaluci. Međutim, Saša R. je sve prijavio policiji, a trojica optuženih su uhapšeni u akciji „Napon“.
Republički javni tužilac Sanja Tadić- Stojisavljević je juče, obrazlažući predložene sporazume o priznanju krivice, navela da su sklopljeni radi ekonomičnosti potupka, kao i da su još u istrazi sva trojica priznali krivično djelo i tako doprinijeli njegovom rasvjetljavanju i prikupljanju dokaza.
Ipak, akcija “Napon” i hapšenja realizovana su u februaru 2021. godine, a istraga kojom je rukovodilo RJT u Banjaluci potom je trajala skoro dvije godine, jer je optužnica podignuta tek u decembru 2022. godine.
Izvor: mondo.ba
