U ozrenskom selu Kaluđerica, zaselak Vrela, proteklog vikenda je završena tradicionalna 19. manifestacija „Dani sušenja voća – Vrela 2019“.
Zaselak Vrela
Vrela su zaselak MZ Kaluđerice (bivši zaselak sela Vasiljevci) nedaleko od Manastira Ozren, u opštini Petrovo. Malo po broju stanovnika, a veliko po prostranstvu i dobrim ljudima, sa prirodnim brdovitim krajolikom prožetim krošnjama voća, zelenila i kamena krečnjaka.
Vrela su poznata po izvoru Vrelo i jami gdje su se mještani sakrivali od bombardovanja u II Svjetskom ratu. Vrela su zaselak Kostića, Lazića i Cvijanovića, a u njemu se i danas nalazi 7 kuća koje su starije od sto godina.
Ranije je svaki domaćin posjedovao pušnicu za sušenje voća, ali u ovom kraju jedina koja je još tu i uspješno prkosi vremenu je stogodišnje zdanje Vase Cvijanovića, kasnije Đorđe Cvijanovića, a sada jednog od njegovih potomaka Dimitrije Cvijanovića.
Proces sušenja voća
U davna vremena pušnica se koristila za sušenje šljiva, krušaka, jabuka, kukuruza, oraha (pored peći),… Tradicionalan način, koji je i danas prisutan, podrazumijeva sušenje na potpuno prirodan način bez dima, gdje se loženjem drva zagrijava cigla do nekih 70*C i u zatvorenom sistemu suši voće odloženo u ljesama. Proces sušenja je težak posao i zahtjeva stalnu budnost, praćenje i prevrtanje voća. Pušnica se sastoji od 12 ljesa čiji je okvir i podloga od drveta, u koje stane oko 600 kg sirovih šljiva (50 kg po ljesi). Prvi ciklus sušenja traje do 40 časova (dok se ne zagriju cigle), dok svaki naredni ciklus sušenja traje do 30 časova. Iz 600 kg sirovih šljiva, dobije se oko 180 kg sušenih šljiva (od 30-33%), prirodnog ukusa i mirisa, što predstavlja lijek, poslasticu i vrhunsku namirnicu.
Kako je sve počelo
Nakon višegodišnjeg prekida sušenja, 1996. godine mještani Vrela i Narutka, ponovo potpaljuju pušnicu Cvijanovića, što traje do prve organizovane manifestacije sušenja voća, davne 2001. godine, kada su i održani prvi „Dani sušenja voća – Vrela 2001“.
Začetnici ove ideje su bili Cvijanović Dimitrije – Dimšo, Cvijanović Sreto, Cvijanović Mladen (pokojni) i Katanić Dušan – Katanac.
Njima su se pridružili Cvijanovići Miladin, Milan, Milorad, Ozrenko, Rajko, Nikola, Niko, Nedo, Željko, Zoran, Boro, Slaviša, Ljubiša, Aleksandar, Stefan, Siniša, Pero, Vido,…, Kostići Mladenko (pokojni), Miladin, Slobodan, Pero, Đoka, Dušan,…, Lazići Jovan (pokojni), Krsta, Boško i ostali mještani, kao i mnogi drugi iz svih ozrenskih sela, Doboja, Dragići i Tatomirovići iz Bijeljine, Dalja i Borova iz Hrvatske, Pelagićeva Dušana Trivundića – Posavca, Neše Tomovića iz Banjaluke,…, svima kojima je ovaj dio Ozrena u srcu.
Svaku dosadašnju manifestaciju podržavale su i sve dosadašnje opštinske vlasti iz Petrova, u saradnji sa Turističkom organizacijom Petrovo, investirajući u manifestaciju i infrastrukturu (put, struja, ….).
Jedinstvenost ove manifestacije jeste da se ovo organizovano sušenje voća ne koristi u svrhu prodaje, nego zadovoljavanja ličnih potreba ljudi koji dođu i donesu svoje sirove šljive. Prva manifestacija je počela sa sloganom „iće i piće o svojoj torbi“ i „donesi sirovo, budi sa nama, pomozi i odnesi suvo“, što znači da je dobrodošao svako ko voli da se druži, voli prirodu, voli voće, a jedino je potrebno da donese svoje sirove šljive i nešto od pića ili hrane, te da zajedno sa stalnim domaćinima provede vrijeme, pomogne do izbacivanja jednog ciklusa sušenja.
U zavisnosti od roda, vremena i drugih faktora, nekada se sušilo i družilo do 12 dana i noći, dok je posjeta bila i preko 200 ljudi. Tradicionalno, svake godine, po zatvaranju pušnice, organizuje se završna proslava, ranije pod šatorom, a sada u ljetnikovcu.
Generalni pokrovitelj tj. kum završne devetnaestogodišnje proslave
Svake godine se bira generalni pokrovitelj tj. kum završne proslave. Mnogi gore pomenuti i drugi su već bili kumovi, dok je ovogodišnji kum završne proslave bio ozrenski privrednik Goran Aleksić iz Sočkovca. Kako tradicija nalaže, već je izabran kum za sljedeću jubilarnu 20. manifestaciju „Dani sušenja voća – Vrela 2020“, a to su načelnik Ozren Petković i Ljuban Petković iz Kakmuža.
Kao i do sada i ove godine je održan pomen minutom ćutanja za preminule od prethodne manifestacije do sada, za mlade preminule Željku Vukomanovića (koji je trebao da bude kum zajedno sa Goranom Aleksićem), Dragana Cvijanovića (koji je rođen na ovom imanju Cvijanovića u Vrelima) i Slobodana Kostića (učesnika dosadašnjih manifestacija).
Sve prisutne je zabavljala izvorna grupa „Ozrenski vez“.
Video-prilog:
Video arhiva iz 2010. godine: Vasiljevci – Vrela
Jovan Lazić iz ozrenskog sela Vasiljevci penziju je zaradio u rudniku „Bosna Azbest“ u Petrovu. Od zaposlenja 1956. godine u danas zatvorenom rudniku, do penzionisanja Jovan nikada nije izostao sa posla, iako je od Vrela do Petrova svakodnevno pješačio šest kilometara … Autor priloga: Ozren Jorganović…
