SKANDALOZNO: DOBOJSKE SUDIJE presudama „urinirale“ po prosvjetnim radnicima i Zakonu o radu

U članku navodimo tekst obespravljenog prosvjetnog radnika koji nam iznosi činjenice sramnih presuda u režiji sudije Radovanke Marić iz Osnovnog suda u Doboju i vijeća sudija Okružnog suda u Doboju sastavljenom od sudije Prešić Vojke, kao predsjednika vijeća, Rulofs Dragane i Pajić Slađane, kao članova vijeća.

Pomenute sudije su se presudama narugale svim prosvjetnim radnicima, njihovim pravima i krovnom propisu iz obalsti zaštite i uređenja radno-pravnih odnosa – Zakonu o radu.

Zbog čega je oštećeni radnik tužio školu?

Naime, oštećeni radnik je tužio poslodavca, zbog činjenice da je neosnovano primljen na određeno radno vrijeme. Poslodavac nije imao nikakav pravni osnov za zaključenje radnog odnosa na određeno, jer oštećeni radnik nije mijenjao privremeno odsutnog radnika, nego radnika koji je otišao u penziju. Isto radno mjesto je bilo trajno upražnjeno. Radni status oštetećenog je prema njemu je trebao biti u startu zasnovan na neodređeno radno vrijeme. Kako Zakon o radu RS (Sl. gl. RS broj: 1/16 i 66/2018), propisuje u članovima 33. i 39.:


„Član 33
(1) Ugovor o radu, po pravilu, zaključuje se na neodređeno vrijeme, a pod uslovima predviđenim članom 39. ovog zakona može se zaključiti i na određeno vrijeme.

„Član 39
(1) U cilju zasnivanja radnog odnosa čije je trajanje unaprijed određeno objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem tačno određenog posla ili nastupanjem unaprijed određenog događaja, poslodavac i radnik mogu zaključiti ugovor o radu na određeno vrijeme.
(2) Poslodavac i radnik mogu zaključiti jedan ili više ugovora o radu iz stava 1. ovog člana za period koji sa prekidima ili bez prekida ne može biti duži od ukupno 24 mjeseca.
(3) Prekid kraći od 30 dana ne smatra se prekidom perioda iz stava 2. ovog člana.
(4) Izuzetno od stava 2. ovog člana, ugovor o radu na određeno vrijeme može da se zaključi na period duži od 24 mjeseca:
1) ako je to potrebno zbog zamjene privremeno odsutnog radnika, do njegovog povratka,
2) za rad na projektu čije je trajanje unaprijed određeno, do završetka projekta, a najduže 60 mjeseci i
3) sa nezaposlenim kome do ispunjenja jednog od uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju nedostaje do pet godina, najduže do ispunjenja uslova, u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju.
(5)
Ako je ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen suprotno odredbama ovog zakona ili ako radnik ostane da radi kod poslodavca najmanje pet radnih dana po isteku vremena za koje je ugovor zaključen, smatra se da je radni odnos zasnovan na neodređeno vrijeme.


Dakle, oštećeni radnik, na osnovu Zakona o radu, smatra da ugovor o radu na određeno u startu nije valjan, nego da je od početka trebao biti na neodređeno vrijeme, jer ne postoje opravdani objektivni razlozi zbog čega je poslodavac primio radnika na određeno. Kako dalje navedeni propis definiše, ako je ugovor o radu zaključen suprotno odredbama ovog Zakona o radu, SMATRA SE da je radni odnos zasnovan na neodređeno radno vrijeme.

Oštećeni radnik od sudskih instanci nije tražio nikakvo naknadno PRERASTANJE radnog odnosa, nego je dokazima predstavio da ugovor o radu na određeno u startu nije valjan, te ga je iz toga trebalo učiniti ništavnim, a od početka utvrditi POSTOJANJE osnova za ugovor na neodređeno.


Šta je sudija Osnovnog suda u Doboju presudila?

Prvobitno se sudija Osnovnog suda u Doboju, Radovanka Marić narugala krovnom lex generali Zakonu o radu, tako što ga nije ni uobzirila u presudi. Koliko se sudija uključila u predmet, jasno pokazuje to što u presudi više puta navodi da je radnik „radio“, ne prepoznajući u postupku i dokazima da radnik još uvijek radi. Što se tiče kvantiteta i kvaliteta presude, ona se sa uvodnim dijelom, dokazima svih strana i obrazloženjem sudije sastoji iz nepune tri stranice. Obrazloženje sudije je sastavljeno od pet pasusa od kojih citiramo dva:


„Nakon ocjene svih provedenih dokaza i rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je našao da su tužbeni zahtjev tužioca neosnovan.. Nadalje je utvrđeno da je tužena prilikom donošenja navedene odluke u cjelosti provela postupak, te utvrdila sve činjenice i dokaze na kojima je zasnovala svoju odluku, te se donošenjem iste odluke u cjelosti pozvala na sve zakonske odredbe.“

„Cijeneći odredbe člana 113. Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju utvrđeno je da se konkurs za upraženjeno radno mjesto raspisuje na određeno ili neodređeno vrijeme bez bilo kakvih uslova u vezi zasnivanja radnog odnosa na određeno vrijeme. Istim članom, a stavom 7. propisano je da radniku zaposlenom na određeno vrijeme radni odnos na određeno vrijeme ne može prerasti u radni odnos na neodređeno vrijeme.“


Drugim riječima, sudija je rečenicom: „utvrđeno je da se konkurs za upraženjeno radno mjesto raspisuje na određeno ili neodređeno vrijeme bez bilo kakvih uslova u vezi zasnivanja radnog odnosa na određeno vrijeme“ zanemarila, obesmislila i degradirala lex generalis Zakon o radu i INDIREKTNO OVLASTILA DIREKTORE SVIH ŠKOLA, da se ne obaziru na Zakon o radu i da mogu, npr. 40 godina uzastopno primati jednog istog radnika na određeno radno vrijeme, kako kaže bez uslovljavanja – što je nezabilježen nonsens, gledajući na Zakon o radu.

Zakon o osnovnom vaspitanju i obrazovanju (Sl. gl. RS 44/17, 31/18), uzimajući u obzir zapošljavanje radnika u radni odnos, definiše jako siromašno, jedino što navodi sadržano je u članu 113:


„Član 113.
(2) Konkurs za upražnjeno radno mjesto raspisuje se na određeno ili neodređeno vrijeme.
(6)
Konkurs za upražnjeno radno mjesto na neodređeno vrijeme raspisuje se u slučaju kada postoji potreba za angažovanjem radnika na najmanje pola radnog vremena.
(8) Radniku zaposlenom na određeno vrijeme i neverifikovanom nastavniku, radni odnos na određeno vrijeme ne može prerasti u radni odnos na neodređeno vrijeme.“


Isti lex specijalis Zakon ništa drugo ne definiše što se tiče zapošljavanja i prava radnika osim navedenog, dok je valjda logika, ako se nešto nije definisalo u lex specijalis zakonu, da se treba uobziriti iz lex generalis zakona. Što sudjija Marić zanemaruje.


Šta je vijeće sudija Okružnog suda u Doboju presudilo?

Okružni sud u Doboju u vijeću sastavljenom od sudija Prešić Vojke, kao predsjednika vijeća, Rulofs Dragana i Pajić Slađane, takođe kao i sudija Osnovnog suda, nisu prepoznali da radnik nije radio, nego da još uvijek radi. Presuda je skromna, sa nešto preko dvije stranice računajući uvod, dio sa prvostepene presude, tekstom tužioca i tužene.

Po ocjeni sudija Okružnog suda, prvostepeni sud je pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužioca. Citiramo obrazloženje:


„U konkretnom slučaju nije sporno da su oba ugovora o radu koja je tužilac zaključio sa tuženom bila za rad na određeno vrijeme, a na te ugovore tužilac nije imao primjedbe prilikom zaključenja i potpisivanja istih. U ovom postupku tužilac svojim tužbenim zahtjevom i prvim eventualnim zahtjevom traži da se utvrdi da su ti ugovori po samom zakonu ugovori na neodređeno vrijeme, jer nije bilo zakonskog osnova za zaključenje ugovora na određeno vrijeme i pri tome se poziva na odredbe Zakona o radu. Nije sporno da član 39. Zakona o radu (“Službeni glasnik republike Srpske“ broj 1/16, 66/18) propisuje određene uslove za zaključenje ugovora o radu na određeno vrijeme. Međutim, u konkretnom slučaju ima se primjeniti Zakon o osnovnom vaspitanju i obrazovanju kao lex specialis, koji takođe propisuje određene uslove za zaključenje takvih ugovora. Pošto su bili ispunjeni odgovarajući uslovi iz tog zakona, sporni ugovori su i zaključeni i njima su regulisana odgovarajuća prava i obaveze ugovornih strana. Stoga ne stoje navodi iz tužbe da su po samom zakonu to ugovori o radu na neodređeno vrijeme i da nije bilo uslova za zaključenje ugovora o radu na određeno vrijeme, a tužiocu nisu smetali ti ugovori sve dok mu nije prestao radni odnos. Bez osnova su i žalbeni prigovori tužioca da je pogrešna tvrdnja prvostepenog suda da je on mijenjao odsutnog radnika, već da je on stupio na radno mjesto radnika kojem je radni odnos prestao zbog odlaska u penziju, jer iz obrazloženja pobijane presude jasno proizilazi da je radniku XY prestao radni odnos sa danom 31.12.2015. godine zbog ispunjenja uslova za odlazak penziju, dakle, znatno prije nego što je raspisan konkurs za prijem radnika za rad na određeno vrijeme i prijema tužioca na rad kod tužene, pa tužilac nije ni mogao mijenjati tog radnika već samo nekog drugog.“


„U ovom obrazloženju vidi se neviđeno LICEMJERSTVO sudija kada konstatuju da radniku nije smetao radni odnos na određeno kada je zaključivao ugovor i kada je prestao raditi. Ne želeći ovim da degradiram niti jednu struku, niti jedno pošteno radno mjesto, niti jednog poštenog čovjeka – jer prosto radnici na pijaci nisu upućeni u pravnu problematiku, ali ova izjava predmetnih sudija Okružnog suda djeluje kao pijačna komunikacija – što nije ovo, a što nije ono, nikako ne priliči rangu sudija tako važne ustanove kao što je Okružni sud u Doboju.“ navodi oštećeni radnik i dodaje:

Nisam ni znao da je radno mjesto trajno upražnjeno, a i da sam znao šta sam trebao? Kada sam zaključivao ugovor o radu na određeno, prema sudijama sam trebao reći direktoru škole, ne ja neću potpišem ugovor na određeno, ja hoću na ugovor na neodređeno! Šta bi dobio tim uslovljavanjem? Dobio bi odgovor dobar dan i doviđenja, prima se sljedeći kandidat. Sudije očigledno ne razumiju da direktori škola masovno primaju radnike na određeno, bez ikakvog pravnog osnova i pravila. Godinama primaju radnike na određeno, mada imaju trajno upražnjeno radno mjesto. Navedene sudije očigledno samo poznaju stanje u pravosuđu, a ja sam svjedok da se Zakon o radu i zakonski prijem radnika kod njih poštuje. Onaj ko prati konkurse u pravosuđu i prosvjeti ili tamo radi, može ovo posvjedočiti. U pravosuđu, kada neko ode u penziju, na isto radno mjesto se primi radnik na neodređeno. U prosvjeti je po tom pitanju neviđen javašluk, kojim doprinose i ovakve presude sudija koji na ovaj način obraz i znanje bacaju pod zadnjicu. Očigledno im se može.

Sudije u presudi konstatatuju da je prethodni radnik dosta ranije otišao u penziju, nego što je raspisan konkurs na određeno (tačnije 8,5 mjeseci). Sudije Okuržnog suda nisu imale potrebu isto navoditi, jer su isto sveli na običnu spekulaciju koju nisu osporili niti bi mogli, ni tuženi, niti prvostepeni sudija. Nedvosmisleno je jasno, da je oštećeni radnik primljen na trajno upražnjeno radno mjesto. Napominjemo, da je prijem radnika u školama posljedica bezakonja koje godinama sprovode direktori škola, vodeći se mišlju „ovaj konkurs ću raspisati na određeno, ovaj drugi na neodređeno, može mi se“, ovisno kakav im je interes u pitanju. Niko im se ne suprostavlja, jer će tobože sebi u prosvjeti zapečatiti sudbinu.


Ovako naši pravni stručnaci tumače Zakon o radu

Kako u „Komentaru Zakona o radu RS„, u izdaju Centra za demokratizaciju društva, izdanje Banja Luka – februar 2016. godine, dr Rajko Kličković i dr Borislav Radić, uvaženi strčnjaci bh. pravosuđa, detaljnije tumače član 33. i 39. Zakon o radu RS (Sl. gl. RS broj: 1/16 i 66/2018). Kompletan komentar pomenuta dva člana možete pogledati OVDJE, a osnovo navodimo ispod:




REZIME

Sudije Osnovnog i Okružnog suda u Doboju, ovim presudama prave PRESEDAN u zaštiti prava radnika u Republici Srpskoj. Oni svojim presudama, direktno odlučuju o sudbini oštećenog radnika, a apsolutno se nisu uključili u navedeni slučaj. Činjenica koja to potvrđuje jeste što u presudama konstantno navode da je radnik radio, što neinformisanost, radnik još uvijek radi. Sudije naglašavaju da radniku prema Zakonu o osnovnom vaspitanju i obrazovanju radni odnos na određeno ne može PRERASTI u radni odnos na neodređeno, zanemarujući kompletan Zakon o radu. Sudije licemjerno navode kako radniku nije smetalo da potpiše ugovor na određeno kada je počinjao raditi i kada je prestao raditi.

Sa DRUGE STRANE tužilac fj. oštećeni radnik konstantno akcentuje da njegov ugovor radu na određeno nije u OSNOVI dobar, jer je on došao na trajno upražnjeno radno mjesto. Tvrdi da on ne traži nikakvo PRERASTANJE, sa ugovora na određeno u ugovor na neodređeno, nego zastupa tezu da je njegov trenutni ugovor na određeno sam po sebi ništavan i da se on mora u osnovi od početka smatrati kao ugovor na neodređeno, jer škola nije ispoštovala minimum od krovnog Zakona o radu – član 33. i član 39. stav (5). Radnik pri zasnivanju radnog odnosa na određeno, nije ni znao da je radno mjesto trajno upražnjeno, a i da je znao, šta je mogao da uradi?

Sa TREĆE STRANE pravni eksperti dr Rajko Kličković i dr Borislav Radić, koji na 430 stranica „Komentara Zakona o radu RS“ nedvosmisleno navode da je oštećeni radnik škole u pravu.

Oni na član 39. stav (5) Zakona o radu (Ako je ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen suprotno odredbama ovog zakona ili ako radnik ostane da radi kod poslodavca najmanje pet radnih dana po isteku vremena za koje je ugovor zaključen, smatra se da je radni odnos zasnovan na neodređeno vrijeme.), POSTAVLJAJU SVOJE TUMAČENJE:

  • Ovim je uređeno da bi se spriječile zloupotrebe pri zapošljavanju radnika na određeno kod nesavjesnih poslodavaca koji koriste ugovore na određeno, iako imaju potrebu za zapošljavanjem radnika na neodređeno.
  • Radni odnos se po pravilu zasniva na neodređeno radno vrijeme, a samo u predviđenim slučajevima na određeno (sa jasno navedenim pravnim osnovom), tj. sa OBJEKTIVNIM RAZLOZIMA: opravdanim rokom (sezonski poslovi u ugostiteljstvu i hotelijerstvu, za vrijeme zimskih i ljetnih sezona, berba voća i povrća), izvršenjem tačno određenog posla (npr. izgradnja mosta, zgrade) ili nastupanjem unaprijed određenog događaja.
  • U ovom slučaju se NE RADI O PRERASTANJU radnog odnosa na određeno radno vrijeme u radni odnos na neodređeno vrijeme, već o POSTOJANJU radnog odnosa na neodređeno vrijeme.
  • Slučajevi zasnivanja radnog odnosa na određeno su izuzeci od pravila da se radni odnos zasniva na neodređeno vrijeme, pa se moraju usko tumačiti. Njihovim uskim tumačenjem se ZAKLJUČUJE da ako radnik zasnuje radni odnos na određeno vrijeme u suprotnosti sa zakonskim mogućnostima i kada je to dopušteno, vlada praviloA PRAVILO KAŽE DA POSTOJI RADNI ODNOS NA NEODREĐENO VRIJEME.

Ogorčen na pravosuđe, na odnos pomenutih sudija prema predmetu, na paušalno gledanje na predmet – njima na čast, oštećeni radnik se na ovome ne misli zaustaviti, nego će isti slučaj poslati na reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske, koji će, on se iskreno nada uobziriti prava radnika prema Zakonu o radu. Ukoliko se to ne desi, pravi se PRESEDAN U TUMAČENJU ZAKONA O RADU, a ostavlja se jasna poruka svim direktorima škola i drugih, da se bez zadrške na ovaj način mogu ophoditi sa radnicima, tj. primati radnike na određeno bez ikakvog pravnog osnova i to ako tako direktor odluči u kontinuitetu 40 godina mogu primati istog radnika na određeno vrijeme, a poruka radnicima u prosvjeti bi bila jasna, da strogo ćute i da slušaju nadređene. Pa ko izdrži i ostane ovdje.

Oštećeni, obespravljeni radnik škole

GD

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.