Zvuk helikoptera koji se u ranim jutarnjim časovima začuo iznad Univerzitetskog kliničkog centra RS vratio nam je nadu da će naš sin ipak na vrijeme stići u kliniku u Beogradu i dobiti najveću i najvažniju bitku, bitku za život.
Prisjećajući se avgustovskog dana u kojem se porodici Cvijić iz Modriče cijeli život okrenuo naopačke zbog začepljenja arterije njihovom sinu Filipu, otac Lazo opisuje nesreću koja ih je zadesila, ali se, na kraju, ipak sve završilo dobro.
Patnju koju su supruga i on preživljavali dok su se ljekari borili za život njihovog dvanaestogodišnjeg sina Cvijić je za “Glas Srpske” opisao kao najteži dan u životu, kojem se nije nazirao kraj.
– Uvijek je bio zdrav dječak, pun energije i pomalo nestašan. Toga jutra požalio se majci na jaku glavobolju, vrtoglavice koje nikada ranije nije imao, a potom su počele da mu se koče desna noga i ruka. Izbezumljena od straha, supruga je uz pomoć komšije koji se zatekao pred zgradom uspjela da ga odvede u Službu hitne pomoći, gdje su ga ljekari pregledali i uputili hitno u dobojsku bolnicu, odakle je vozilom hitne pomoći prevezen na UKC RS – ispričao je Cvijić.
Ističe da su se ljekari satima borili za život njegovog sina, ali da osim dijagnoze da mu je začepljena arterija koja dovodi krv u mozak ništa više nisu mogli da učine. Jedina šansa, priča Cvijić, bila je odlazak u Beograd.
– Probdjeli smo noć nad sinom. Sekunde su bile u pitanju, a mi nismo mogli ništa da učinimo, samo da čekamo i molimo se da sve bude kako treba – drhtavim glasom priča Cvijić.
Nadu u spas njihovog sina Cvijićima je u ranim jutarnjim časovima vratio zvuk helikoptera Helikopterskog servisa RS, kojim je dječak prevezen na liječenje u Srbiju.
– Filip, iako je imao jake bolove, sjeća se trenutka kada su ga smjestili u helikopter. Doktorica je bila uz njega i zahvaljujući brzoj intervenciji pilota koji je upravljao letjelicom stigli su na vrijeme, što je dokaz da se i najteže bitke dobijaju. I sam taj odlazak bio je neizvjestan, nismo znali da li će preživjeti, da li će stići na vrijeme. Ni najboljim automobilom, da sam imao, ne bih stigao da ga odvezem – dodao je Cvijić.
Filip se nakon dva i po mjeseca liječenja u Beogradu oporavio i nastavio da niže petice u školi. Osim roditelja, najveće podrška i oslonac na putu ka ozdravljenju bio mu je stariji brat.
Za pilote u Helikopterskom servisu RS, heroje neba, kako ih zovu mnoge porodice čije su najmilije spasili, medicinske evakuacije djece su najemotivnije, a osmijesi mališana koji ih posjete nakon uspješnog liječenja najveća nagrada.
– I mi smo roditelji, imamo svoju djecu i posebno smo osjetljivi kada su mališani u pitanju. Međutim, profesionalnost i bezbjednost su na prvom mjestu. Nastojimo potisnuti emocije i biti profesionalci. Srećan sam jer su sve dosadašnje operacije bile uspješne – rekao je direktor Helikopterskog servisa RS i pilot Boban Kusturić, naglasivši da su u ovoj godini uspješno obavili 32 medicinske evakuacije.
Istakao je da su sva mala hrabra srca koje su spasili njihovi veliki prijatelji, koje rado ugoste nakon liječenja i uspješnog oporavka.
– Sa gotovo svim porodicama smo u kontaktu. Obraduju nas njihovi pozivi i posjete, a ako smo u prilici, djevojčice i dječake koji s osmijehom dođu da nam zahvale u okviru redovnih aktivnosti provozamo i na taj način nagradimo za hrabrost koju su pokazali u teškim trenucima – rekao je Kusturić. Zahvaljujući novom helikopteru, dodao je, medicinske evakuacije su jednostavnije i lakše, a osim ljekara i još jednog pilota, uz mališane može da ide i jedan od roditelja.
Odbojka u genima
Filip Cvijić aktivno trenira odboju već nekoliko godina, a ljubav prema sportu naslijedio je od oca, koji je trener modričkih odbojkaša. Ipak, zbog procesa izlječenja, ovaj mali odbojkaš će za povratak na parket morati da sačeka još neko vrijeme.
Izvor: glassrpske.com Autor: Milijana Latinović
