U desetinama laboratorija širom svijeta očajnički se traga za novom generacijom antibiotika koja bi mogla zaustaviti katastrofu koja se sprema, ali još nema rezultata.
U samo nekoliko dana koliko je trebalo da se razvije groznica, Josip je izgubio gotovo petinu kilaže. Nakon što je negdje, najvjerovatnije u autobusu dok se vozio s posla kući, pokupio bakteriju, ono što se u prvi trenutak činilo kao obična gripa preraslo je u vrlo snažnu upalu pluća, a sada su i organi počeli otkazivati… Doktori su stvar pokušali sanirati antibioticima, ali bez uspjeha. Zahvatila ga je bakterija otporna na ove lijekove, i sve što je sada moguće je nadati se najboljem. Ali nada je vrlo krhka..
Ovo je scenario koji bi se uskoro mogao događati u hrvatskim, ali i evropskim bolnicama. Nije stvar u neodržavanju higijene, lošoj zdravstvenoj tehnologiji, klimavom znanju, već problem leži u činjenici da su bakterije na postojeće antibiotike postale otporne. Ono što je prije samo nekoliko godina bilo nezamislivo, postaje stvarnost s kojom ćemo se uskoro morati suočiti. Stvarnost u kojoj ćemo za nekoliko godina početi umirati i od banalnih povreda, uboda na zahrđali čavao, od obične posjekotine. Rutinske operacije poput operacije slijepog crijeva postat će noćna mora zbog učestalih infekcija, dok na transplantaciju organa možemo zaboraviti. Da bi se presadio organ, potrebno je srušiti prirodni imunitet pacijenta kako tijelo ne bi odbacilo donirani organ, ali ga je ujedno nužno zaštititi od infekcija antibioticima. Sada ti antibiotici postaju potpuno neefikasni. Ovo je prikrivena noćna mora s kojom se EU pokušava nositi već godinama, s upitnim uspjehom. Posljednja generacija antibiotika, među kojima je i Plivin Sumamed, razvijena je prije tridesetak godina, a novih vrsta antibiotika nema na vidiku.
Pacijenti ih sami traže
U ovome trenutku pokušava se smanjiti izdavanje i uporaba antibiotika na najmanju moguću mjeru kako bi se što dulje zadržao njihov medicinski potencijal. Naime, upravo zato što se za antibioticima već godinama olako poseže, zbog njihove sveprisutnosti, bakterije razvijaju otpornost, svojevrsni imunitet na postojeće antibiotike. Smanjiti količinu antibiotika u okolišu jedina je mogućnost usporavanja bakterija u potpunom razvoju imuniteta na lijekove.
“Problem je u tome što su hrvatski i evropski pacijenti jednostavno naučeni na antibiotike, a liječnici ih prepisuju i za najjednostavnije bolesti, čak i tamo gdje potrebe za antibioticima jednostavno nema jer nisu u takvim slučajevima efikasni.
Pacijenti često dolaze kod doktora zahtijevajući da im se izdaju antibiotici, ne želeći otići iz ordinacije dok ne dobiju recept. I često u tome uspijevaju. Na sreću, ovakva je praksa ipak sve rjeđa jer su doktori svjesni problema koji se nalaze pred nama”, kaže jedan od doktora opšte medicine u Zagrebu.
Situacija je toliko teška i zabrinjavajuća da je EU još prije desetak godina, predviđajući ovakav razvoj događaja, postavio borbu protiv otpornosti na antibiotike kao svoj vodeći cilj u zdravstvu. U to vrijeme malo je tko izvan zdravstvenih krugova bio uopšte svjestan kakva se potencijalna katastrofa sprema, ali to je sada vrlo bliska i izvjesna opasnost.
“Slijedi zastrašujuća budućnost. Budućnost u kojoj će rutinske operacije, porođaji, upale pluća, pa čak i kožne infekcije postati smrtonosne. Ovo je problem koji ne poznaje granice, koji moramo rješavati zajedno, na nivou Evropske unije i svijeta, svi skupa. Ali rezultati su zabrinjavajući jer smo, u periodu od 2013. do 2016., a to su posljednji podaci, vidjeli golem porast bakterija otpornih na antibiotike”, rekao je za “Večernji” Vytenis Andriukaitis, povjerenik Evropske komisije za zdravstvo…
A ti podaci pokazuju i da je Hrvatska u prilično nepovoljnim položaju. Posebno je to izraženo u slučaju bakterije Acinetobactera, uzročnika upale pluća i infekcija krvotoka. Ova bakterija upravo na području Hrvatske, ali i Italije, Grčke, Bugarske, Rumunije i Mađarske, razvija žestoku otpornost na antibiotike i upravo se protiv infekcija nastalih ovom bakterijom doktori sve teže bore. Možda zvuči čudno, ali većinu antibiotika na kojima bakterije stječu otpornost ne dolazi samo iz zdravstva već i iz poljoprivrede.
Naime, antibiotici se već decenijama vrlo neselektivno koriste u stočarstvu kako bi se poboljšali rezultati tova, a životinje preventivno “pokrile” pred bolestima. Antibiotici se miješaju u krmne smjese još u fabrikama stočne hrane prije nego što su uopšte došle do životinja kojima su namijenjene. Kako je riječ o preventivnim, malim količinama antibiotika, one predstavljaju savršen poligon bakterijama za stjecanje otpornosti. Ujedno, ove blage količine antibiotika završavaju u mesu životinja, u mlijeku, jajima koje svakodnevno jedemo, čime bakterije dobivaju dodatna mjesta za “čeličenje”. Svemu tome treba dodati i okoliš, u kojemu završava otpad s farmi pun niskih doza antibiotika.
Šteta je učinjena
“U takvom okruženju pravo je čudo da se otpornost bakterija na antibiotike nije i ranije i brže počela razvijati. Antibiotici se sada manje koriste u stočarstvu nego prije nekoliko godina, no šteta je već uvelike načinjena”, kaže dr Ivan Carević.
Evropska unija već neko vrijeme razvija modele sprečavanja prekomjerne uporabe antibiotika, a u radne grupe okuplja stotine doktora, mikrobiologa, farmaceuta i veterinara kako bi osmislili efikasan način suzbijanja infekcija bakterijama otpornim na antibiotike. Upravo je prije nekoliko dana, tokom Antibiotici awareness, predstavljen i novi sistem nazvan One health, kojim bi se pokušalo, s vremenom, suzbiti ovaj problem. A ovaj je sistem zaista golem. Obuhvaća Evropsku agenciju za hranu, Evropski centar za kontrolu i prevenciju bolesti, Evropsku agenciju za lijekove, te Evropsku agenciju za okoliš.
Ideja je da ovaj sistem prati, provjerava i reaguje na terenu širom cijele Evropske unije kako bi se smanjila upotreba antibiotika na svim nivoima. Ujedno, pokušava se u farmaceutskoj industriji stimulisati razvoj novih vrsta antibiotika na koje bakterije još nisu stekle otpornost, ali i niz drugih mjera poput razvoja novih vakcina kojima se infekcije mogu spriječiti. Tu je i razvoj novih, savremenijih i boljih načina dijagnoze infekcija, ali i rad na edukaciji poljoprivrednika te uvođenju naprednih stočarskih sistema koji ne uključuju upotrebu antibiotika.
“Iako vidimo već na početku blagi napredak, trebat će učiniti još puno toga da bi stanje bilo pod kakvom-takvom kontrolom, da bi se otpornost bakterija na antibiotike smanjila na prihvatljiv nivo. Zasad otpornost bakterija, pogotovo sojeva Acinetobacter i Escherichia coli raste, i to na području cijele Evrope. Pacijenti zaraženi ovim bakterijama imaju danas vrlo ograničene mogućnosti liječenja”, kaže Andrea Ammon, direktorica Evropskog centra za kontrolu i prevenciju bolesti.
Još prije dvadesetak godina smatralo se kako će nove, efikasnije generacije antibiotika dolaziti redovno na tržište, ali to je bila kriva procjena. Naime, razvoj antibiotika nije samo vrlo složen već i vrlo skup proces za koji farmaceutske kompanije godinama nisu imale nikakvog interesa. Jer dok lijekove za srčane bolesti ili dijabetes pacijenti piju cijelog života, liječenje antibioticima traje po nekoliko dana, a isplativost njihova razvoja prilično je upitna. Takvo, isključivo komercijalno razmišljanje sada dolazi na naplatu i obija se cijelom čovječanstvu o glavu.
U desetinama laboratorija širom svijeta očajnički se traga za novom generacijom antibiotika koja bi mogla zaustaviti katastrofu koja se sprema, ali još nema rezultata. Sve se češće pojavljuju i prilično radikalna rješenja koja bi mogla, ako ne zamijeniti, a ono bar nadopuniti postojeće antibiotike čija efikasnost sve više pada. Zasad postoje dva modela tih alternativnih načina borbe protiv bakterijskih infekcija. Prva od njih je serumska terapija koju tvore antitijela. Ova je terapija razvijana do 1925. godine kada je pojavom tada novih antibiotika napuštena. Inače, tvorac serumske terapije Emil von Behring za svoje je otkriće dobio i Nobelovu nagradu, a njegove se ideje i rješenja počinju sada ponovno koristiti.
Drugi obećavajući način liječenja uporaba je bakteriofaga, virusa koji napadaju bakterije. Ovu tehniku svojevremeno su razvili istočnoevropski doktori, a posebno se često koristi na području Gruzije. Ove dvije tehnike, gotovo napuštene otkad je počela masovna uporaba antibiotika, danas su ponovo pod povećalom stručne javnosti i doktora, i trenutno su najveća nada u sprečavanju zdravstvene katastrofe i urušavanja modela liječenja. Nada da će pokriti zdravstvo bar dok farmaceutska industrija ne razvije novu generaciju antibiotika.
“Niko ne zna šta će se događati sljedećih godina, do koje ćemo mjere uspjeti zadržati efikasnost antibiotika, koliko ćemo smanjiti njihovu upotrebu bez prijeke potrebe. Teško je reći i kako će se otpornost bakterija na antibiotike razvijati, i koliko nam alternativne metode liječenja mogu pomoći. Ali jedno je sigurno, treba što prije nešto učiniti, zaustaviti ovakav trend jer je cijelo čovječanstvo pred opasnošću kakve većina nije uopšte svjesna”, kaže infektologija Gabrijela Denatti.
Izvor: haber.ba Autor: S.H.
