Na XXVII Republičkom literarnom konkursu „SVETOSAVLJE I NAŠE DOBA“, na temu OSAM VIJEКOVA SVETOSAVLJA, u kategoriji srednjih škola, 1. NAGRADU – sa podtemom „Stopama Svetog Save“ osvojio je talentovani VOJISLAV ILIĆ, pod mentorstvom Sretenke Đukić.
Literarni konkurs „Svetosavlje i naše doba“ raspisuje se od 1992. godine za djecu osnovnih i srednjih škola Republike Srbije i Republike Srpske, a od 2012. i za djecu srpskih škola u rasejanju, navodi se iz Udruženja vojvođanskih učitelja.
Vojislav Ilić iz male Kaluđerice, opština Petrovo, učenik je četvrtog razreda Ugostiteljsko-trgovinske škole u Doboju, nagrade redovno osvaja još od šestog razreda.
Njegov talenat je do sada više puta prepoznat i nagrađivan, a jedna o značajnijih je PRVA nagrada sa takmičenja Ministarstva i RPZ-a na temu „Republika Srpska“.
Organizatori ovog međunarodnog takmičenja su Ministarstvo prosjvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije, Кolo srpskih sestara Eparhije bačke, Odbor za vjeronauku Eparhije bačke, Centar za likovno vaspitanje djece i omladine Vojvodine i Udruženje vojvođanskih učitelja.
Izložba radova i svečana dodjela nagrada biće organizovana u subotu 18. maja 2019. godine u Srednjoj tehničkoj školi „Mileva Marić Ajnštajn“ (Gagarinova br.1) u Novom Sadu sa početkom u 12.00 časova.
Kako je sve izgledalo kada je Vojislav Ilić pohađao peti razred, govori zanimljiv tekst Nezavisnih novina iz 2010. godine:
Brat, sestra i mama cijela škola
Nedaleko od manastira svetog Nikole na Ozrenu, u selu Kaluđerica kod Petrova, smještena je škola s najmanjim brojem učenika u RS. Područnu Osnovnu školu „Vuk Karadžić“ pohađaju Vojislav (10) i Jelena (7) Ilić iz ovog sela, koji su jedini učenici u ovoj školi.
Bez školskih drugova, dječje graje i mnogih detalja kojima se svaki đak raduje i s kojima se susreće, brat i sestra dijele sto, na čijem čelu sjedi učiteljica Tatjana. Međutim, mali broj učenika nije jedina specifičnost ove ustanove, jer im je Tatjana Ilić i učiteljica i majka. Kako smo se uvjerili i u ovakvim slučajevima iz školskih klupa mogu izaći puni znanja i spremni za dalje školske pobjede.
Zbog daljine matične škole u Petrovu i nemogućnosti organizovanja prevoza Ministarstvo prosvjete i kulture RS dalo je dozvolu da se još ove školske godine nastava odvija za samo dva učenika, a već narednog septembra, dok se u svim školama bude čula graja, u Kaluđerici će biti muk. Vojislav će u šesti razred u Petrovo, a takođe i njegova sestra Jelena koja će krenuti u četvrti. Za njima će na novo radno mjesto morati i majka, učiteljica Tatjana.
Područna OŠ „Vuk Karadžić“ u selu Kaluđerica nalazi se nedaleko od manastira svetog Nikole na Ozrenu. Smješteno u predivnom prirodnom okruženju, selo Kaluđerica u opštini Petrovo, zadnjih godina bije bitku za opstanak. Broj stanovnika, a time i učenika, sve je manji, a žal mnogih za davnim vremenima sve je veća. Ono što obećava jeste plan da se od Kaluđerice napravi turističko mjesto.
Svakodnevne obaveze:
„Svako jutro ustajemo u sedam časova. Spremanje je isto kao i kod svih drugova koji idu u one škole u kojima ima više učenika. Ne doručkujemo kod kuće zato što nam mama, pardon učiteljica, nosi užinu pa doručkujemo na odmoru“, kaže mali Vojislav.
U učionici pećica koja je u hladnim zimskim danima izvor toplote, tabla, karte BiH i svijeta, ali i crteži. Na sredini učionice dvije klupe. S jedne strane sjedi Vojislav, koji ide u peti razred, a sa druge Jelena, koja pohađa treći. Na stolu knjige u ruci olovka i gumica. Dok traje nastava, mir vlada prostorijom, ali i na odmoru.
„Lijepo nam je u školi, pa nam puno i ne nedostaju drugovi. Kada odem kod bake i djeda u Petrovo družim se s njima i pričam kako je u našoj školi. Učimo, igramo se i tako svaki dan“, kaže Vojislav.
Za svoje učenike učiteljica Tatjana kaže da su vrijedni učenici, bistri i voljni za rad. Bez obzira na to što ih je samo dvoje, ne osjećaju se usamljeno. Nastava se odvija po redovnom planu i programu i zadovoljna je znanjem svoje djece, koje raste iz godine u godinu.
„S aspekta učiteljice radim sve najbolje za učenike, a sa druge strane sam kao majka ponosna što mogu reći da imam pametnu djecu koja će sutra biti intelektualci. Škola u Kaluđerici je osnovana 1999. godine i od tada radim u njoj. Prošlih godina u ovoj školi je bilo četvoro, ali i deset učenika. Svima sam prilazila s istim stavom i željom da što više nauče“, kaže Tatjana.
Da su njena djeca zaista vrijedna, Tatjana potvrđuje primjerom da je Vojislav našao nekoliko grešaka u udžbeniku za prirodu, kao, na primjer, da Hercegovina nije dobila ime po Stefanu Vučiću, nego po njegovoj tituli hercega.
„U udžbeniku prirode piše da je dobila ime po Stjepanu Vučiću, a nigdje se ne pominje titula. Da je tako onda bi se ta oblast zvala Vučenovina, a ne Hercegovina“, kaže ovaj mali genijalac.
Na ove činjenice, ali i na to da iz engleskog ima sve petice, kao i iz vjeronauke, Tatjana garantuje da njeni učenici nemaju protekcije.
„Vjerujem da je njima i teže nego drugima. Oni odgovaraju svaku lekciju koju uradimo jer je malo učenika i nema ‘izmotavanja’. Zato sam ubijeđena da cijelo gradivo znaju podjednako. To govorim zbog činjenice da vole sve predmete“, kaže Tatjana Ilić.
Na pitanje koje predmete najviše vole, ovo dvoje učenika sliježu ramenima. Ne mogu da se odluče, jer, kažu, vole sve. Čak i matematiku.
„Pa ja sam nekada više mrzio srpski jezik nego matematiku. Međutim, sada volim sve predmete podjednako“, kaže Vojislav. Dok se Jelena iz svoje klupe samo smijala i stidljivo odgovarala na pitanja, priznala nam je da najviše voli da čita.
„Volim da pišem i čitam“, stidljivo nam je odgovorila Jelena.
Povezano: PETROVO: Svečani prijem za mladog pjesnika
Redari svaki drugi dan:
Osim što svaki dan uče svaku lekciju, ovo dvoje učenika imaju i drugih obaveza. Redari su svaki drugi dan, ali, srećom, kaže nema nikoga da šara po tabli tako da brzo bude obrisana i pokupljeno smeće po učionici.
„Još se nije desilo da smo bolesni. Mama nas pazi i kada je zima ugrijemo učionicu, a i kuća nije daleko pa se ne možemo ni prehladiti“, uz smijeh kaže Vojislav.
Ova zanimljiva družina svakodnevno se druži, ali četvrtak je poseban. Tada prvi čas učenici imaju vjeronauku, a učiteljica im dolazi tek na drugi čas. To je jedini dan kada se Vojislav i Jelena osjećaju kao njihovi vršnjaci, jer tada promijene učitelja, bar za 45 minuta.
Dolaskom učiteljice ustaju sa stolice kao da se ne radi o tome da im na čas dolazi mama.
„Moramo ustati jer tako se to radi u školama. Nakon što sveštenik ode, imam još tri časa i onda idem kući. Pješke svaki dan“, kaže Vojislav.
Najdraži Velimirov dan je nedjelja. Ne zato što ne ide u školu, nego zbog činjenice da mu je tada na TV-u najomiljenija emisija.
„Volim emisije o autima, a redovno gledam ‘Sat plus’ i uživam u tome. Nakon toga s tatom šetam po Kaluđerici koja je jako lijepo selo. Dolazi puno ljudi kod manastira i družim se s drugovima koji dolaze na molitvu“, kaže on.
Svakodnevno heroji ove škole s tatom Dragišom i mamom Tatjanom šetaju. Tada ne pričaju o školi. Igraju se kao i sva djeca. Jedva čekaju snijeg, kada je vrijeme za sankanje. Tada uživaju u tome, ali poslije škole. Do tada je potrebno pripremiti drva za zimu kako za kuću, tako i za školu.
„Pomažem tati oko spremanja drva, jer najbolje je učiti dok napolju pada snijeg, a u učionici je toplo. Još ovu zimu smo ovdje i onda ćemo ići u Petrovo u školu. Radujem se tome jer ću se družiti s drugovima i imati dosta kolega u razredu, ali nedostajaće mi moja škola, učionica i mir“, kaže mali Vojislav.
Kako kaže, sestra Jelena ga često zadirkuje, ali za vrijeme naše posjete bila je mirna, što, kaže brat, nije običaj.
Na školskom stolu stoji puna korpa domaćih jabuka, jer malo kućne atmosfere nije na odmet. Jabuke su za rijetke goste koji dođu u posjetu, ali i za predah od napornog učenja. Bar tako će biti još ovu godinu, iduće godine sve to će biti samo uspomena.
Radio televizija Republike Srpske, utorak, 2. avgust 2016. godine, autor Ozren Jorganović:
PJESNIК VOJISLAV ILIĆ SA OZRENA (Video)
U Кaluđerici na Ozrenu živi dječak-pjesnik Vojislav Ilić.
U složnoj porodici Ilića stasava pjesnik, koga, kažu stručnjaci, očekuje velika književna budućnost. Otac, poznati ugostitelj, majka učiteljica i mlađa sestra, Voji daju veliku podršku koja ga podstiče na velike pjesničke uzlete.
