Znanje se, to nije ništa novo, kod nas ne cijeni dovoljno. Politička ili svaka druga podobnost, važnije su od stručnosti. Ali drugačije zvuči kada sve ovo kaže jedan naučnik i to vrlo uspješan koji je, kako se to kaže, van političkih zbivanja.
Nebojša Đurić viši je asistent za naučnu oblast Matematička analiza i primjene na Arhitektonsko-građevinsko-geodetskom fakultetu u Banjaluci. Ove nedjelje dobio je priznanje Univerziteta za uspjehe u naučnoistraživačkom radu.
Đurić je ostvario još jedan uspjeh, uvjetno rečeno. Među prvim je mladim naučnicima koji su “postali poznati” bar u našem malom javnom mnjenju u Republici Srpskoj i BiH, koje vapi za pravim pričama i stvarno dobrim vijestima.
Konkretno, 32-godišnji matematičar, porijeklom iz Blatnice kod Teslića, riješio je neke višedecenijske matematičke probleme i sada je poznat, pod navodnike, u pozitivnom smislu. Bar svi novinari znaju: to je onaj matematičar što rješava probleme.
Možete ga sresti kako otvara festival “Zaplet“ u Gradskom pozorištu “Jazavac“ i pratite ga na tviteru – na profilu mu je Rubikova kocka, a među tvitovima piše: “nikada nemojte ocjenjivati čovjeka kojem je dosadno”. Jer za veliki problem treba dosta vremena.
Kakve vi to probleme rješavate gospodine Đuriću? Svake godine se objavljujemo po jednu vijest o vašem uspjehu?
Posljednje tri godine sam posvećen rješavnju višedecenijskog problema, riječ je o Inverznom problemu za operatere Šturm-Liuvilovog tipa sa kašnjenjem. Sa ovim problemom sam se upoznao 2016. godine na matematičkoj konferenciji Republike Srpske. Tada sam upoznao i ruske matematičare Sergeja Buterina i Vjačelasva Jurka koji su svjetski eksperti u ovoj oblasti. Mislio sam da ću teško dosegnuti nivo kako bi bio uopće u mogućnosti da riješim ovaj problem. Ipak, dvije godine kasnije sam bio spreman za određene rezultate.
Vremenom sam počeo da vladam znanjem u ovoj oblasti iu jednom trenutku sam odlučio da se potpuno posvetim rješavanju ovog problema. Ispotavilo se da je to jako dobra odluka. U posljednjih godinu dana zajedno sa ruskim kolegom Sergejom Buterinom sam objavio tri naučna rezultata u kojima sam u potpunosti riješio ovaj problem.
Kako se rješava matematički problem, da li proces podrazumijeva stalno razmišljanje o nekoj teoriji i da li vam ideje ili rješenja dođu iznenada, dok šetate, ili spavate na primjer?
To je jako dobro pitanje. Itekako razmišljam o problemu dok šetam ili vozim. Jednom mi je došla ideja u snu, ipak nije bila efikasna. Proces rješavanja matematičkih problema podrazumjeva potpunu posvećenost, jednostavno se u tom periodu nalazi u nekoj drugoj dimenziji. Da biste riješili neki problem potrebno je da konstantno učite, povezujete znanje, ali isto tako da budete kreativni. Ponekada taj momenat kreativnosti čekate poprilično dugo, ali bez obzira na upornost i rad, bez njega ne bi bilo moguće doći do rješenja.
Da li ste svjesni da svojim naučnim uspjesima “prijetite“ da iz glavnih vijesti i sa naslovnih strana izbacite političare?
Moj prvi vrhunski rezultat objavljen je prošle godine u srednjim izbornim kampanjama. Tada sam na naslovnim stranama zamijenio političare na par dana. Nisam očekivao toliku medijsku pažnju jer sam smatrao da ova sredina nema sluha za nauku. Ispostavilo se da nisam bio u pravu. Društvo je pokazalo da cijeni kvalitet, a ja sam dobio motivaciju da nastavim pisati kvalitetne naučne radove.
Mnogi naučnici koji su postigli zapažene rezultate ne žele da se medijski eksponiraju. Za razliku od naučnika političari se guraju kako bi dospjeli na naslovne strane. Iz tog razloga veliko mi je zadovoljstvo kada zamijenim političare na naslovnim stranama.
Vijest da kod nas postoje mladi ljudi koji se bave naukom je kao kap vode u pustinji. Kakvo je stvarno stanje naše naučne zajednice?
Mnogi ljudi u našoj zemlji smatraju da je bavljenje naukom luksuza koji ne možemo sebi priuštiti. Žao mi je što vlada takvo mišljenje. Zahvaljujući tom razmišljanju suočeni smo s tim da se budžet za nauku smanjuje posljednju ekonomsku krizu. Slijedi težak period za nauku, ali ipak zahvaljujući entuzijazmu naučnika siguran sam da ćemo taj period uspješno prevazići.
Smatrate li da se u našem društvu znanje cijeni i vrijedi?
Ne. Definitivno se znanje ne cijeni u onoj mjeri u kojoj bi trebalo. Ako se neko ne slaže, neka pogleda ko sve predaje u osnovnim školama i na koji način dolaze do posla. Sve dok podobi budu ispred kvalitetnih, nemamo nikakve šanse. Boriću se da to promijenim, pa makar ta borba bila gubljenje vremena.
Postoji li neki matematički model za idealnu vlast u jednoj zemlji, koliko naučnike (matematičare) zanimaju svakodnevne teme kojima se mediji bave?
Mislim da je važno da svi utječemo na političke i društvene procese. Vlast je projekcija naroda, tako da bi bilo idealno da svaki od nas radi na sebi. Takođe, bilo bi dobro da predlažemo različite ideje onima koji odlučuju u ime nas. Previše smo pasivna sredina za promjene na bolje. Nije dobro da nas ne zanima aktuelna politička situacija. Prije primjene matematičkih modela, potrebno je da jako puno radimo u političkoj kulturi.
POVEZANO
Izvor: mondo.ba / Autor: Željko Svitlica
