Teslić, Tuzla – U zavarivače sve češće idu fakultetski obrazovani te radnici iz drugih oblasti, koji čak imaju u Bosni i Hercegovini poslove, i to dobro plaćene, kažu iz škola za ovo zanimanje.
Varioci su tražen kadar u inostranstvu, a mnogi u tome vide svoju šansu.
„Prošle godine se baš mnogo ljudi interesovalo, a glavni motiv im je da kada završe obuku za zavarivače idu vani. Ima dosta kandidata koji su završili fakultete – psiholozi, saobraćajni inženjeri, ekonomisti. Zabrinjava to što ima kandidata koji ovdje imaju zaposlenje i po 1.200 KM platu, rade u raznim upravama, opštinama, čak je i jedan oficir bio na obuci“, priča Miloš Jelić iz Centra za zavarivanje Teslić.
On kaže da je sve više ljudi srednjih godina koji se zbog budućnosti svoje djece odlučuju promijeniti zanimanje i otići u inostranstvo.
I u Institutu za zavarivanje Tuzla primijetili su da je u posljednje dvije godine povećan interes kandidata za obuku za varioca i da odlaze iz domaćih firmi.
„Zaposlenje je njihov glavni motiv, jer ga ovdje ne uspijevaju pronaći. Iznenađuje to da i oni koji ovdje rade, ekonomisti, pravnici, inženjeri, takođe žele promijeniti zanimanje jer im trenutne plate u BiH nisu dovoljne za život. Nerijetki su i oni koji su izrevoltirani nestabilnošću BiH te žele otići“, priča Seid Zulić, direktor ovog instituta.
Dodaje da na obuku dolaze iz svih krajeva oba entiteta, te da zaposlenje najčešće pronalaze u Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji i Njemačkoj, jer tu najviše i cijene naše radnike.
Mario P. iz Prijedora već tri godine radi za slovenačku firmu kao varilac terenac te putuje u više zemalja.
U Prijedoru je radio kao konobar, a na prekvalifikaciju za varioca i odlazak vani se odlučio nakon ženidbe i rođenja djeteta.
Kaže da njegova žena, iako je visokoobrazovana, ne može pronaći posao, a njegova tadašnja plata je bila nedovoljna za troškove tročlane porodice.
„Dnevno radim 11 sati, čak i subotom, a često i nedjeljom, nemam vremena ni za šta, samo za pidžamu i radno odijelo. Takav je režim na primjer kad sam u Njemačkoj, dok kada radim u skandinavskim zemljama, na primjer u Švedskoj, onda subotom radim do 13 h, a nedjelja je slobodna i puno je bolje plaćeno, manje posla. Smještaj je firmin, a hranu sam kupujem“, priča Mario.
Iz škola za obuku pojašnjavaju da ima različitih postupaka zavarivanja, najtraženiji su MAG postupak, koji traje oko 160 časova, radnih sati tj. vježbe, i TIG postupak zavarivanja, za koji treba od 250 do 300 sati da bi se savladao. Uobičajeno se radi osam sati dnevno, što znači da obuka za ove postupke traje mjesec odnosno mjesec i po.
Stečeno znanje kandidati provjeravaju u ovlaštenim institucijama, s kojima Centar ima dugogodišnju saradnju, od kojih se dobija odgovarajući sertifikat (atest), a sama atestacija se sprovodi po međunarodnom standardu.
Izvor: glassrpske.com / nezavisne.com
