Mnogo je grupa i na Facebooku i na drugim društvenim mrežama za osobe s prostora bivše Jugoslavije koje se bave zaposlenjem u Njemačkoj, ali se lako može naći i dobrih savjeta i budalaština, pomoći – i mnoštvo prevaranata.
Još do prije nekoliko mjeseci Danijel Horvat je vozio međunarodne autobusne linije, od Zagreba pa kud treba, najčešće do Frankfurta. Za volanom je sjedio i po 20 sati bez pauze, godišnji odmor je bio fantastika, a plaća – minimalac plus dnevnice. „Od onih sam koji će reći da je novac najmanji problem. Problem je sve drugo kod nas. Ako hoćeš raditi i zaraditi dobre novce, ne možeš imati život. Ne poštuju se propisi i zakoni“, piše Deutsche Welle.
„Onog trenutka kad sam odlučio dići ruke od svega kod nas, kad sam vidio da nema smisla, a da mogu bolje i više počeo sam se javljati na ovim grupama na Facebooku kako tražim posao“, priča ovaj 29-godišnjak za DW koji je uspješno pronašao posao u Njemačkoj te dodaje da je sve informacije o odlasku u Njemačku saznao preko te društvene mreže“.
Skupina na društvenim mrežama ima raznih, zovu se „Posao u Nemačkoj – pomoć – informacije“, „Idemo u Njemačku – narodna grupa“, „Posao i stan u Njemačkoj“ i neke imaju i po 50.000 članova. Princip je jednostavan: svaki član skupine može pitati ili odgovoriti na pitanje drugih što je povezano sa zapošljavanjem, studiranjem, potrebnim dokumentima ili pikanterijama svakodnevnog života u Njemačkoj.
To je mjesto susreta ljudi koji očajnički žele napustiti prostor bivše Jugoslavije i onih koji su u tome već uspjeli.
Internet trpi sve, pa tako i prevarante. Uvijek treba dobro provjeriti tko se javlja i što nudi. Jer ima i veoma loših iskustava.
Više sugovornika upozorava da na tim grupama haraju prevaranti. Postave lažne oglase za posao, a kada neko zagrize šalju mu direktne poruke preko FB ili telefona. Obećavaju brda i doline, samo ako očajnik u potrazi za poslom uplati koju stotinu eura za autobusnu ili avionsku kartu, možda za sređivanje dokumenata… Tko nasjedne, može se oprostiti od svog novca.
Možda nije lako snaći se u svim papirima koji su potrebni, pogotovo ako netko nije baš vičan njemačkom jeziku. Službene stranice su uvijek najpouzdanije i zlatno je pravilo: nikad nikome ne slati novac za ništa.
„Prateći sve grupe i komentare, nisam još naišao da je netko prevaren od njemačkog poslodavca, varaju samo Balkanci“, kaže za DW Hasan Sejdić makar bi i kod Nijemaca svakako savjetovali oprez: lopovluk ne poznaje granice.
On upozorava na sve ponude gdje se traži neki iznos unaprijed: „Uvijek kažem: ne uplaćujte nikome ništa! Prava posrednička agencija uzima proviziju od poslodavca.“ Ima slučajeva da se prijevoz naplati i doista organizira, ali da nesretnici završe u nekoj pustoši čekajući na nepostojećeg poslodavca. Ili da prevaranti odvuku ljude na „probni rad“ za koji navodno nije potrebna viza, a na kraju rade na crno, često i bez plaće.
Nemanja Panić, programer iz Novog Sada, nije se uzdao u društvene mreže nego je i sa tada još skromnim znanjem njemačkog pratio službene stranice iz Njemačke i tekstove DW o ovoj temi. „Gledao sam i neke naše forume i hrvatske, ali tamo ljudi pišu gomilu neistinitih informacija. Pogotovo oko visine plaća, uvjeta… Pretjeruje se. Ima onih sa predrasudama o Nijemcima, a ima onih koji ističu samo pozitivne stvari.“
Panić je već nekoliko godina u Berlinu odakle je počeo pisati veoma čitan blog „Dva kofera u Berlinu“. On je mnogima postao izvor informiranja o životu i prije svega birokratskim preprekama u Njemačkoj. Daleko najčitaniji tekst mu je o tome kako dobiti radnu vizu: pročitalo ga je preko 40.000 korisnika. Panić je osvojio povjerenje jer piše provjerene informacije i prenosi službene izvore. Zašto su mnogi spremni povjerovati i prevarantima i dezinformacijama? „Očaj igra priličnu ulogu, na žalost“, kaže Panić za DW.
Izvor: pogled.ba
