Božo Marić, predsjednik Sindikata uprave Republike Srpske, koji broji više od 9.500 članova, u intervjuu za „Nezavisne“ otkriva da li će pristupiti Konfederaciji sindikata RS, govori o položaju radnika u RS, te istupanju iz Saveza sindikata Republike Srpske.
NN: Nakon izlaska iz Saveza sindikata RS, imate li u planu pristupanje Konfederaciji sindikata RS?
MARIĆ: Sindikat uprave svjestan je da prava snaga radničkog pokreta leži u udruživanju i zajedničkom nastupanju u borbi za bolji položaj i prava radnika, a dvije su strukture aktuelne na sceni – Savez sindikata i Konfederacija sindikata RS.
Konfederacija predstavlja drugu po veličini sindikalnu centralu sa više od 26.000 članova; predvodi ih mladi lider Željko Tepavčević, orijentisan ka stvaranju modernog sindikalnog pokreta, koji će svojim djelovanjem moći da parira sindikatima u razvijenim evropskim zemljama.
Dodatno, u pitanju je snažna struktura, po pitanju ljudskih, organizacionih i finansijskih kapaciteta, što se sve odražava na njene konstantne akcije na terenu, ali i na manje finansijske namete koje postavlja pred članice – podsjećamo da je na članstvo u Savezu sindikata odlazilo 25 odsto članarine, a da smo za taj iznos mogli da organizujemo veći broj akcija od kojih bi neposrednu korist imali sami članovi Sindikata!
Naravno, sve su to pozitivni elementi koji nas dodatno približavaju saradnji i ideji pristupanja Konfederaciji sindikata, ali suština opet leži u konsultaciji s članovima. Nakon razmjene mišljenja i detaljne analize stanja, biće donesena zajednička odluka.
NN: Koje aktivnosti očekuju Sindikat uprave u narednom periodu?
MARIĆ: Strukturne promjene ne samo da nisu usporile ili ugrozile rad Sindikata, već su mu dale dodatni zamah. Ipak, posebno ukazujemo na ono što je od neposrednog značaja za radnike:
1) rad na izmjenama i dopunama Zakona o jedinicama lokalne samouprave, s fokusom na sporni član koji propisuje tri zaposlena na 1.000 stanovnika. SURS je već jednom uspio da prolongira rok za početak primjene zakona (predviđen početak primjene 31.12.2017), a sada želimo da odemo i korak dalje i iniciramo novu javnu debatu koja bi rezultirala izmjenama spornog člana, i
2) rad na izmjenama i dopunama Zakona o platama zaposlenih u javnoj upravi i javnim službama, s fokusom na odvajanje regresa i toplog obroka od plate.
NN: Šta je dovelo do odluke da Sindikat uprave RS istupi iz Saveza sindikata?
MARIĆ: SURS je formiran 1997. i trenutno broji više od 9.500 članova, s tendencijom konstantnog rasta. Ovi podaci jasno ukazuju s jedne strane na dugu tradiciju Sindikata u borbi za radnička prava i promociju i zaštitu radničkih interesa, i sa druge strane na povjerenje koje smo izgradili među zaposlenima uprave Republike Srpske. Od formiranja smo bili jedan od najposvećenijih i najaktivnijih članova Saveza sindikata RS, duboko vjerujući da samo ujedinjeni i s jasno artikulisanim zahtjevima iza kojih ćemo stajati zajedno, možemo da dovedemo do boljeg položaja radnika u RS.
Ipak, došlo je do trenutka kada su nam se vizije razvoja mimoišle – SURS je smatrao da je ne samo pravo, već i obaveza svih sindikata da zauzmu jasan stav prema političkoj i ekonomskoj situaciji koja se odražava na sve teži položaj radnika. SURS je zahtijevao jasne korake kako bi se zaustavila dalja degradacija radnika, sistemski pristup unapređenju položaja radničke klase.
Znali smo da takav pristup zahtijeva reforme na svim nivoima unutar samih sindikata, promjene u načinu organizovanja i postupanja, sinergijsku borbu za jačanje položaja sindikata na republičkoj sceni i u odnosima s različitim akterima od značaja, od lokalnog do republičkog nivoa. Takođe, smatrali smo da takav pristup zahtijeva i izmjene i dopune Zakona o radu, te smo pokrenuli zahtjev da se uđe u pregovore na tu temu.
Šta smo dobili? Snažan otpor reformskim idejama, neuvažavanje ideja i prijedloga SURS, konstantno preglasavanje u svim tijelima Saveza sindikata, otpor pregovorima o novom zakonu o radu. Kada tome dodamo naše već prisutno razočaranje usljed evidentne „privatizacije“ Saveza sindikata od strane rukovodećeg kadra (kroz zapošljavanje sve većeg broja ljudi bez ikakvih konkursa i postavljanje poslušnika na različite pozicije od značaja za procese odlučivanja u Savezu), bilo je jasno da borbu za bolji položaj radnika ne vidimo na isti način.
Stoga smo istupanje smatrali obavezom prema svima koji su svojim članstvom u Sindikatu pokazali da nam vjeruju. Posebno što je do istupanja došlo nakon široko sprovedenog procesa konsultacija s članstvom, kojim smo zapravo pokazali kako mi doživljavamo radnička prava, demokratiju i zajedničko odlučivanje za koje se borimo! Time smo se zamjerili mnogima i znali smo šta će uslijediti, naravno to nas ne brine, nastavljamo dalje.
NN: Kome ste se zamjerili?
MARIĆ: Svima onima kojima interesi radnika nisu na prvom mjestu! I svima onima kojima su lični interesi ispred društvenih, a njih ima na svim nivoima – od republičkog do lokalnog.
Prvi kome smetamo je Savez sindikata, upravo usljed različitih vizija i ideja daljeg rada i razvoja. To koliko im smetamo pokazali su i nakon našeg istupanja, kada su u dogovoru s pojedincima sa lokala pristupili formiranju tzv. žutog sindikata, želeći da uruše naš položaj, zastraše naše članstvo i sasijeku u korijenu sve reformske procese koje smo pokrenuli ili se spremamo da pokrenemo.
Naše djelovanje, kroz koje radnici dobijaju dodatnu podršku i koje im jača svijest da nisu sami u borbi za svoj bolji položaj, svakako je kamen spoticanja i određenom broju lokalnih (gradskih i opštinskih) moćnika, budući da ih direktno sprečava da višak radnika ostave bez posla i istjeraju na ulicu. Znaju da će svaki pokušaj takvog postupanja izazvati oštru reakciju sa naše strane i da ćemo se naći uz svakog onog pojedinca koji se bude našao u nemilosti poslodavca bez konkretnog razloga. Stoga urušavanje Sindikata smatraju idealnom prilikom da dodatno oslabe položaj radnika u RS. Smetnja smo i pojedinim predsjednicima lokalnih sindikalnih organizacija, koji su vođeni ličnim interesima, a bez prethodnih konsultacija s članovima tih organizacija, samoinicijativno istupili iz Sindikata uprave RS i pružili podršku Savezu sindikata, obezbjeđujući na taj način benefite i posebnu protekciju samo za sebe.
