Prema dosadašnjem tempu rada, koji otprilike za dvadeset godina završava trećinu posla, bosanski dio koridora 5c u potpunosti će biti završen još uvijek daleke 2061.
U saobraćajnom smislu govoreći, Bosna i Hercegovina je spora država. Saobraćajna infrastruktura u trouglastoj zemlji ne može se podičiti velikom razvijenošću, kao ni brižnim održavanjem onoga što ima. Automobili, autobusi, kamioni, sve se to po Bosni sporije kreće i brže kvari nego, recimo, po Njemačkoj ili Švicarskoj; posmatrani iz perspektive Njemačke i Švicarske, jedino normalno što se može reći jeste da smo u tom pogledu prilično zaostali.
Dobra vijest jeste da su u toku veliki radovi kako bi se pomenuti zaostatak smanjio. Najveći pokušaj te vrste jeste cesta A-1, prvi autoput u historiji Bosne.
Ucrtan na karti, djeluje uistinu impozantno, kao da je munja sijevnula preko cijele države, od Svilaja na sjeveru do Bilješeva na jugu. U legendi karte piše da je autoput dug tristo trideset pet kilometara, te da se s njime može otići iz Bosne brzinom od 120 km/h bez problema, s obzirom da je ucrtani put krak paneuropskog koridora 5c, ogromne cesturine od sedamsto tri i po kilometra, razapete između Ploča i Budmipešte.
Takvom gorostasu od projekta, normalno, nije lako sastaviti kraj s krajem, pogotovo ne za Bosnu, koju je, od tri zemlje kroz koje se prostire koridor, zapao za izgraditi najveći i najteži dio. Teška konfiguracija tla, puna zahtjeva za skupim tunelima i mostovima, u kombinaciji sa finansijskom konstrukcijom koja ne može to tako brzo isfinansirati, značajno su usporili razvoj bosanske ceste nad cestama.
Trećina autoputa za 19 godina gradnje
Ipak, devetnaest godina od početka gradnje, napredak je evidentan – još svega desetak kilometara, pa će se moći reći kako je izgrađena trećina, što će biti uskoro, jer nove dionice grade se punom parom, nije ih zaustavila ni korona. Dok se ova kolumna piše, u Počitelju se gradi most dug 980 metara, kontinurani prednapeti armiranobetonski most za potrebe autoputa A-1.
Više na linku izvora Al Jazeera
