Tea Kršić školuje se za građevinskog tehničara i ćirilicu koristi svakodnevno. Upotreba našeg najstarijeg pisma, navika joj je iz osnovne škole.
Prilagodila je, kaže, i tastaturu telefona i gdje god može, piše ćirilicom.
„Gdje god mogu koristim ćirilicu, ali eto idem na njemački jezik pa moram latinicu da koristim ali, jednostavno, šta god da mogu napisaću ćirilicom“, govori nam Tea.
Tea je svijetli primjer, jer istraživanje koje su proveli njeni školski drugari, pokazalo je da samo 29 odsto ispitanika koristi ćirilicu. Latinicu čak 71 procenat. Kako pojedinci tako i preduzeća.
„Da li je njihov naziv, njihov brend, pisan ćirilicom ili latinicom i ustanovili da je većina njih napisana latinicom što je jako žalosno“, objašnjava Rade Jorgić, učenik 2. razreda Tehničke škole.
Bitku za jezik biju i profesori. Na času srpskog pišu ćirilicom, ali nailaze na različite situacije.
„Ja tražim da pismeni zadatak pišu jednom ćirilicom jednom latinicom jer smatram da zaista moraju da njeguju oba pisma. Slova imaju zaborave, ne mogu da se sjete, ne da ne znaju nego prosto zaborave ako ne upotrebljavaju“, kaže Jadranka Blagojević, profesor srpskog jezika.
Iako su oba pisma ravnopravna, to nije slučaj svuda. I oni koji koriste ćirilicu nisu to u prilici uvijek.
„Deponovao sam i ćirilični i latinici potpis ali da ne bi našim učenicima pravili probleme sve papire koji idu za inostranstvo potpisujemo latinicom“, rekao je Dragan Dostanić, direktor Tehničke škole Doboj.
Tastature, strani jezici, ali i birokratske procedure, uzele su danak. Pod sloganom „Jezik se brani znanjem“ đaci su zato pripremili i uputstvo o instaliranju ćirilice kako bi statistika iz istraživanja dogodine bila u korist tog pisma, prenosi ATV.
