Vršnjačko nasilje u Srpskoj povećava se u kontinuitetu, a upućeni u ovu temu kažu da je to ozbiljan društveni problem, čije posljedice nisu uopšte bezazlene.
Stručnjaci kažu da je to veoma osjetljiva i kompleksna tema, koja zahtijeva analizu više aspekata i poseban tretman prema žrtvama i počiniocima.
S tim je saglasan i sociolog Drago Vuković, koji kaže da su posljedice vršnjačkog nasilja čak i tragične. On je podsjetio da će događaj u OŠ „Vladislav Ribnikar“ u Beogradu u istoriji ostati zapamćen kao nešto najgore što se ikada moglo dogoditi.
Problemi u nizu
Nakon te tragedije, kako kaže, problemi su nastavili samo da se nižu. Tome svjedoči i činjenica da je prije neki dan srednjoškolac iz Bileće napravio plan napada na školu, a potom je uhapšen.
– Vršnjačko nasilje je jedan od vrlo ozbiljnih indikatora stanja društva. Problem je što se ne bavimo suštinski društvenim problemima, tačnije stanjem društva u cjelini, u smislu stanja porodice, škole, vjere i uticaja globalnih trendova – kaže Vuković.
Istakao je da galopirajuća globalna ideologija melje sve pred sobom, sa ciljem da uništi tradicionalna društva i vrijednosti.
– Nama se uništavaju tradicionalne vrijednosti i institucije kao što su porodica, vjera i država. Sa druge strane, nameću nam se globalne rigidne ideologije, koje u prvi plan stavljaju neograničenu i lažnu slobodu i to je glavni uzrok nasilja – rekao je Vuković.
Izgubljeni u virtuelnom svijetu
Ta sloboda, priča, nikako nije apsolutna, nego za cilj ima to da uništi sve ono što jeste moralni i vrijednosni okvir jednog društva. Objasnio je da promovišu kvazi nove vrijednosti, koje su neprihvatljive za normalno shvatanje. Neke od njih su jednopolni brakovi i roditelj 1 i roditelj 2, kao i pravo da se dijete izjasni kojem polu pripada.
– Svašta se nudi i tolikom brzinom da nemamo mnogo vremena da se suočimo sa tim novim pojavama, da bi se njima suprotstavili i sačuvali neke osnovne vrijednosti – rekao je Vuković.
On je naglasio da je nedostatak komunikacije suštinski problem svega pa i vršnjačkog nasilja, te istakao da se sada živi u jednom novom obliku otuđenja.
– Čovjek je društveno biće, ali danas imamo otuđenje od samog sebe kroz sajber zajednicu. Virtuelno smo povezani, ali smo zapravo izgubljeni – rekao je Vuković i dodao da je porodica ključan faktor komunikacije i socijalizacije djeteta.
Sve kreće iz kuće
O ovoj temi smo razgovarali i sa školskim psihologom Sandrom Obrenović iz Janje, koja je potvrdila da je vršnjačko nasilje prisutno među učenicima u Srpskoj.
Istakla je da je najviše prisutno verbalno nasilje.
– Za problematično ponašanje glavni uzrok je porodica, jer djeca dobijaju maksimalnu podršku, a ponašanje djece u školi i kod kuće je drugačije. Djeca su više nego ikada postala svjesna svojih prava, ali nisu svojih obaveza – rekla je Obrenovićeva.
Kakav god problem da naprave djeca se, kako kaže, samo bune kako su njihova prava ugrožena, a vrlo često u problem ulaze jer žele da se pokažu u društvu.
– Djeca koja su sklona nasilju ne prihvataju svoje greške i smatraju da je njihovo ponašanje dobro i da ne griješe. Obično je riječ o klincima iz porodica nižeg staleža, kao i djeci iz razvedenih brakova i onda se ta nefunkcionalnost porodice održava i u školi – rekla je Obrenovićeva.
Ne plaše se nikog
Psiholog Boško Petrović kaže da u vršnjačko nasilje spada mnogo stvari, od nazivanja pogrdnim imenom pa sve do tuče.
– Do ovakvog stanja u društvu je došlo jer se roditelji ne bave djecom i ona su prepuštena sama sebi. Klinci misle da je u redu to raditi i da to tako treba, neki žele da privuku pažnju, a osim toga postoje i djeca koja su kod kuće gledala nasilje, pa to samo kopiraju – rekao je Petrović.
Djeca su danas, kako objašnjava, generalno bijesna i ne mogu nigdje da izbace tu svoju energiju, a uz to previše vremena provode na društvenim mrežama.
– Niko ne kontroliše sadržaj koji oni gledaju na internetu, a to mahom bude neko nasilje. Osim toga, djeca su dobila ideju da rade neke stvari i zbog velike medijske pažnje oko svih tih slučajeva vršnjačkog nasilja, a generalno su postala pametnija i shvatili su da se mogu izvući – objašnjava Petrović.
Dodao je da su djeca prije bila drugačija i zastrašena u školi, pa im sulude ideje i nisu padale na pamet, jer je nastavnik bio neka figura straha.
– Danas toga više nema, djeca se ne boje ni svojih roditelja. Nemaju straha da će nešto da im bude ako naprave bilo kakav problem, jer vide da će proći nekažnjeno – rekao je Petrović i dodao da je problem i to što se djeca od malena ne uče empatiji.
Na pitanje kako riješiti ovaj problem, Petrović kaže da nepohodna prvo edukacija roditelja i nastavnika, prenosi Srpskainfo.
– Nakon toga, roditelji to treba da prenesu na djecu. Ružno je reći, ali u posljednje vrijeme roditelji kao da izbjegavaju roditeljske obaveze. Kada imaju dovoljno vremena, neke druge stvari su prioritet. Mnogi formiraju porodice samo jer bi to tako trebalo da bude i vode se time „neko će ih othraniti“ – zaključio je Petrović, prenosi Glas Srpske.
