Nakon Nove godine kolone ljudi čekale su autobus za svoje obećane zemlje. Za neke je obećana Njemačka, za neke Irska, za neke Amerika ili Australija. Loša politička klima, nepravda, niska plaća… neki su od razloga koje spominju oni koji napuštaju BiH.
ŽELJKO ANDRIJANIĆ
Kada pitamo poslodavce, žale se na to da ne mogu povećati plaće jer su im nameti veliki, a radnici koji odlaze tvrde da im je dozlogrdilo gledati bahate šefove koji sebi kupuju luksuzne automobile, nekretnine…, a oni su jedva spajali kraj s krajem. O problemima odlaska za Večernji list je govorila i predsjednica Udruge za zaštitu potrošača “Don” Murisa Marić. I njoj spominjemo ono na što se žale poslodavci i ono na što se žale odlazeći radnici.
– Definitivno imamo velike namete i velike poreze koje je država nametnula, ali kad se svi ti porezi poplaćaju, mi smatramo da bi plaće radnicima ipak mogle biti daleko veće nego što jesu. Jer ako se tolike godine bilježi trend rasta broja milijunaša u ovoj zemlji, ti milijuni nisu padali kao kiša s neba, nego je tu taj novac koji nije proslijeđen npr. radnicima za veće plaće. Iz tog razloga imamo milijunaše. Drugi razlog bi bio da se ti gospodarstvenici bave nekim kriminalom, ali ne bogate se baš svi na taj način.
Radnici rade za nekih 400 KM, što je danas prevelika mizerija, ako se u obzir uzme da svake godine dolazi do poskupljenja svih tih javnih usluga, od električne energije, vode, odvoza smeća, TV pretplate i svega na što ode 50 posto plaće. Radnicima koji žive na ovakvom minimalcu to je doista preveliko opterećenje – govori Murisa. Ističe i koji su najveći problemi ovih masovnih odlazaka.
– Danas nam odlazi školovani kadar. Samo jedan podatak od jučer, da su 53 liječnika otišla, nevažno iz kojeg grada, poražavajući je jer oni odlaze iz Bosne i Hercegovine. Na koji način mislimo zadržati ove školovane ljude? To su stručni ljudi i oni mogu lako savladati jezike i raditi bilo gdje. Nije Njemačka ulagala u te ljude, nego njihovi roditelji, netko je imao stipendiju, ulagalo je cjelokupno društvo, obrazovni sustav, i sada mi tako lijepo jednog liječnika ispraćamo tako da radi vani, ali čovjek je odlučio ići u zdravije društveno, političko i i ekonomsko okruženje, da mu bude bolje – govori predsjednica udruge “Don” i naglašava problem svakodnevnog sijanja mržnje i ekonomskog čimbenika koji je presudan.
– Kako da kažete ujutro djetetu da mu ne možete nešto kupiti ili mu dati novac za sendvič, a ono vidi da njegove kolege to imaju? Otkako je krenuo ovaj egzodus, a prisutan je bio i 2016. i 2017., glavna je tema. Evo, 2018. je počela, a ljudi samo o tome razgovaraju. Njemačka ima pravo uvesti 20 tisuća radnika, a iz BiH već je odselio jedan grad s više od 70 tisuća ljudi, koliko ih je otišlo posljednjih godina.
U Prijedoru više nema radnika metalske struke, nema krojača, nema ljudi koji su potrebni. Imamo tvrtke koje izvoze, a koje više nemaju radnika i neće ih ubuduće ni imati jer i oni se vode pričom o minimalcu i tako plaćaju radnike, a hoće na tržište EU. Ljudi sada imaju priliku ići negdje gdje će im biti bolje i odlaze – tvrdi. Ističe da će biti sve više ugašenih tvrtki.
– Porezi se ne smanjuju, parafiskalnih i ostalih nameta je jako puno, više se ne zna što se plaća, a što se ne plaća. Velika su davanja državi. Ali ima tu i dobiti i nejasno je da se radniku koji proizvodi i plasira finalni proizvod ne može povećati plaća – naglašava naša sugovornica. Također, i susjedna Hrvatska u planu ima uvoz radnika i povećanje plaća. Novi problemi za BiH.
Izvor: bhmagazin.com / večernji.ba
