TEKUĆICA / DOBOJ – U prelijepom ambijentu Dubokog potoka u Tekućici na Ozrenu, juče je (30. maja 2026. godine) održan treći po redu „Ozrenski festival mesa“. Dan je, s jedne strane, protekao u znaku prelijepe prirode, odlične muzike, vrhunske atmosfere i izraženog takmičarskog duha. Više od 60 ekipa demonstriralo je svoje vještine u spremanju sača, ali i u nezaobilaznim zabavnim disciplinama poput guljenja krompira, ispijanja piva, zakucavanja eksera u drvo, „bir ponga“, te jedenja ljutih kobasica.
Manifestaciju, koja ima ogroman potencijal za Doboj i Ozren, zvanično su podržali Grad Doboj i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske, a lokalni proizvođači su na postavljenim štandovima izložili svoje gastro proizvode i autohtone rukotvorine.
Međutim, dok će zvanični izvještaji vjerovatno prštati od superlativa, realnost na terenu pokazuje da organizatori nisu naučili lekcije iz prethodnih godina. Kako ne bismo lagali ni sebe ni javnost, donosimo i onu drugu, manje sjajnu stranu medalje – dobronamjernu kritiku sa ciljem da ovaj festival ne postane potpuni promašaj.
1. Festival mesa – bez mesa za posjetioce?
Prvi i najveći paradoks ove manifestacije jeste njen sam naziv. Ako se nešto zove „Festival mesa“, slobodni posjetioci s pravom očekuju da za svoj novac mogu probati razne mesne delikatese: od janjetine i prasetine do pečenog bika.
Nažalost, obični posjetioci su ponovo ostali gladni ili osuđeni na samo jedan jedini štand sa pljeskavicama, kobasicama i pilećim prsima po enormno visokim cijenama. Hrana tog kvaliteta i higijenskih uslova može se naći u svakom gradu znatno povoljnije. Takmičarske ekipe su pripremale hranu (sač, kotlić, roštilj) isključivo za sebe i svoje društvo, pa se postavlja pitanje: šta dobija posjetilac koji se ne takmiči? Odgovor je – ništa.
Zbog ovakve prevare u očekivanjima, primijetan je bio znatno manji broj posjetilaca u odnosu na prošlu godinu, jer prevareni građani ove godine nisu željeli ponovo dolaziti. Manifestacija bi se, u ovom formatu, prije trebala zvati „Ozrenski izlet organizovanih grupa“ nego festival mesa.
2. Rigorozni pretresi na ulazu i astronomske cijene pića
Druga stvar koja je izazvala ogroman revolt, kako kod posjetilaca tako i kod samih takmičara, jesu rigorozne kontrole na ulazu. Ekipe koje čitav dan provode spremajući hranu pretresane su kao da pokušavaju prokrijumčariti uranijum ili oružje za masovno uništenje, a sve sa jednim ciljem – da im se zabrani unošenje sopstvenog pića.
Unutar kruga festivala, monopol na prodaju pića imao je samo jedan ugostitelj. Cijene piva su se kretale od 3 do 5 KM, zavisno od toga ko kupuje, a o fiskalnim računima nije bilo ni govora. Čemu onda služe sponzorstva Grada Doboja i resornog Ministarstva, ako se od naroda i takmičara želi uzeti marka na svakom koraku? Ovakav odnos garantovano će narednih godina rastjerati i one najvjernije takmičarske ekipe.
3. Politizacija i „stranački uranak“
Da organizacija zdravim sportsko-turističkim motivima teško može okupiti ovoliki broj ekipa, postalo je jasno kada se pogledao sastav takmičara. Čak 90% ekipa bilo je vještački skrojeno i politički obojeno od strane vladajuće gradske koalicije.
Mjesni odbori vladajuće stranke, javna preduzeća i ustanove dobili su, ako ne direktnu direktivu, onda snažnu „preporuku“ da moraju učestvovati. Ako se ovaj trend nastavi, festival će se vrlo brzo transformisati u obični stranački uranak.
4. Nagrade koje se „moraju“ vratiti organizatoru
Da je sistem postavljen tako da se novac zadrži u istom džepu, pokazuje i pravilo o sporednim nagradama. Sve osvojene nagrade morale su se potrošiti isti dan, i to isključivo na piće i hranu na onom jednom, preskupom štandu. Princip je jasan: „Daćemo vam nagradu, ali ćemo vam je odmah uzeti nazad kroz naše cijene.“
5. Netransparentno ocjenjivanje i sumnja u regularnost
Na kraju, sjenku na takmičarski dio bacila je i potpuna netransparentnost stručnog žirija. Imena stručnog žirija nigdje nisu javno predstavljena, niti se zna ko su ti ljudi i da li su uopšte kompetentni. Posjetioci i takmičari su s nevjericom posmatrali proces u kojem se, bez ikakvog probanja, eliminiše 50 jela, da bi se tek preostalih 10 probalo i rangiralo. Ovakav sistem s pravom budi sumnju da su pobjednici unaprijed naštimani po partijskoj ili prijateljskoj liniji.
Zaključak: Dobronamjerna opomena pred gašenje
Sve navedeno ne pišemo iz hira, već kao dobronamjernu kritiku organizatorima. Ozren i Duboki potok imaju prelijep ambijent koji turisti iz Doboja i široke okoline prosto obožavaju. Grehota je da se ovakav potencijal upropasti zbog sitnošićardžijskih interesa, monopola na šankovima i političkih direktiva.
Da bi „Ozrenski festival mesa“ opstao i opravdao svoje ime, naredne godine organizatori moraju obezbijediti bogatu i pristupačnu gastro ponudu za sve slobodne posjetioce, ukinuti sramotne pretrese takmičara i obezbijediti transparentno suđenje. U suprotnom, naredne godine u Dubokom potoku organizatori će roštiljati sami sa sobom i svojim stranačkim kolegama.
Osvojene nagrede u takmičenju za najbolji sač:
