Sve što se piše, štampa, reprodukuje, umnožava na papiru i kartonu, pa čak i sintetskom materijalu podložno je prepravljanju, odnosno falsifikovanju, a nestručnost osobe koja vještači takva dokumenta može skupo koštati one koji nisu krivi.
Kazao je ovo za “Glas Srpske” direktor Forenzičkog centra za vještačenje dokumenata u Banjaluci Dane Branković, koji je tokom svoje dugogodišnje stručne karijere sretao mnoge žrtve falsifikatora. Motivi za takve radnje su, kako kaže, različiti, neki to čine da bi prisvojili prava koja im ne pripadaju, a najviše je onih koji to rade iz materijalne koristi.
– Najčešće se prepravljaju i falsifikuju dokumenti koji se potpisuju i na kojima se ostavljaju otisci pečata ili štambilja. Ovi dokumenti se najviše prometuju i zato su i najčešće pod mikroskopom vještaka – rekao je Branković, ističući da je pri vještačenju bitno da se stručnjaku dostavi originalni dokument sa spornim grafičkim elementom.
Prisjetio se slučaja od prije nekoliko godina kada mu se obratila žena koja više od 34 godine sa suprugom živi u inostranstvu. Kako mu je tada kazala, ona i muž su godinama živjeli razvedeni, a da to nisu znali.
– Ona je izvadila rodni list u kojem je pisalo da je rješenjem brak poništen. Oni su angažovali advokata jer nisu, kao su tvrdili, potpisali dokumente o razvodu. Njihov advokat donio mi je sporno rješenje, kao i originalna dokumenta sa njihovim potpisima. Nakon analize utvrdio sam da je njen potpis neko falsifikovao precrtavanjem potpisa sa originalnog kartona lične karte, dok je suprugov neko proizvoljno izveo – ispričao je Branković.
Pri potpisivanju dokumenata sa više listova, ističe Branković, građani moraju biti posebno pažljivi i potpisati sve listove.
– Mora se potpisati svaki list, a ne samo posljednji. Prethodni listovi mogu biti sadržajno izmijenjeni, odnosno falsifikovani – istakao je Branković.
Za primjer je naveo klijenta koji je digao 3.000 KM kredita i otplatio ga, a banka ga je tužila i tražila da vrati 9.000 KM.
– Radnik banke imao je raniji ugovor sa njegovim podacima na prvom listu, a na drugom je bio klijentov nesporni potpis. Stručnom analizom utvrdio sam da je radnik banke na prvom listu izmijenio datum i iznos kredita, a list sa nespornim potpisom klijenta priložio uz njega – ispričao je Branković.
Nerijetki su primjeri, dodao je, da blagajnici na uplatnicama ili ugovorima dopisuju cifre, zato je bitno da građani koriste svoje hemijske olovke.
– Vještačenjem originalnog dokumenta može se utvrditi da li je cifra upisana istom olovkom i na istoj površini. To se zove tehnološka autentičnost grafičkih elemenata izvedenih u različitim uslovima, ali od istog skriptora – rekao je Branković, dodajući da se vještačiti mogu i novac, povezi dokumenata, fotografije, ali i video-zapisi.
Branković je i jedan od autora knjige “Forenzika grafičkih elemenata u dokumentima”, u kojoj je naveo primjere iz prakse koji pokazuju šta sve obuhvata područje vještačenja iz grafičko-grafoskopske oblasti.
– Objasnio sam šta su dokumenti, grafički elementi u dokumentima, šta je tehnološka autentičnost grafičkih elemenata, od koje zavisi da li je dokument falsifikovan ili nije, i zašto taj posao ne mogu raditi “samoobrazovani grafolozi” – rekao je Branković, dodajući da je knjiga namijenjena sudijama, avokatima, tužiocima i studentima koji izučavaju kriminalistiku, ali i svima onima kojima je ova oblast zanimljiva.
“Nevidljiva” tinta
Dane Branković je istakao da je radio na slučajevima kada su dokumenta ispisana olovkom čija vidljivost traga pisanja zagrijavanjem može naizgled nestati, što falsifikator može iskoristiti i napisati željene podatke.
– Sadržaj ispisan takvom olovkom trajaće dok ga neko ne zagrije, ali stručni vještaci “reverzibilnim metodom” mogu učiniti da prethodno “izbrisani” tekst postane vidljiv – objasnio je Branković, dodajući da bi iz ovog razloga trebalo dokumente potpisivati ličnom olovkom.
Izvor: glassrpske.com
