Bliži se početak nove školske godine i još je neizvjesno kako će nastava u školama izgledati, da li će se ona održavati redovno u školskim klupama, online ili kombinovano.
Mogućnost povratka u školske klupe djece koja imaju neke hronične bolesti i spadaju u posebno rizičnu grupu, za njih i njihove roditelje prilično je stresna.
Nađa Kumrić, majka 11-godišnjeg dijabetičara i predsjednica Udruženja dijabetičara i omladine Kantona Sarajevo, za online je nastavu.
– Mene je jako strah i, bez obzira što online nastava nije toliko kvalitetna, smatram da su važniji životi naše djece. Moj sin, naprimjer, ima dvije dijagnoze, ne samo dijabetes. On nema ni štitnu žlijezdu. Ovdje ima djece i koja imaju pridružene bolesti – istakla je Kumrić.
Važniji su njihovi životi
Prema njenim riječima, u školi u kojoj kroz jednu smjenu prođe oko 500 djece, a u drugoj još toliko, veća je mogućnost da će se dijete zaraziti.
– Smatram da ni higijena škole sigurno neće biti dobra i da škola to ne može obezbijediti. Higijena škole i bez korone je loša, u WC-u inače nama toalet papira ili sapuna za pranje ruku,. Ni u normalno doba se to ne održava kako treba, a mislim da sada za to neće moći obezbijediti dodatna sredstva. Tako da ja ne podržavam povratak djece u školske klupe, nego samo online nastavu. Neka djeca jednu godinu imaju i lošiju nastavu, važniji su njihovi životi – dodala je.
Vanja Džombas, predsjednica Udruženja dijabetičara djece i mladih “Slatkiš” iz Novog Travnika, koja je inače i prosvjetni radnik, kazala je kako bi najsretnija bila kada bi se djeca i nastavnici vratili u školske klupe.
– Međutim, znamo da su svi hronični bolesnici slabijeg imuniteta i da su oni tu najkritičnija skupina koja bi bila prva na meti korone. Povratak djece u školu ima svojih prednosti i nedostataka. Svi roditelji strepe nad svojom djecom, a opet svako od roditelja ima svoje mišljenje koje se veoma često ne podudara sa mišljenjem drugih. Što se tiče mene, kao prosvjetnog radnika, ja bih vratila djecu u školske klupe, jer vidimo da rade vrtići, treninzi, djeca se igraju u parkovima, možda smo se previše i opustili – objasnila je.
Roditelji u strahu
Dosad je, kako je kazala Džombas, Srednjobosnaki kanton bio relativno pošteđen korone, ali se u posljednje vrijeme povećao broj novooboljelih.
– Roditelji su u strahu. Iz razgovora s njima može se zaključiti da su mišljenja podijeljena. Neki se boje i prehlade, kamo li korone. Drugi opet kažu da se djeca druže i bez škole, te da bi voljeli da se djeca vrate u školu – dodala je.
Prim. dr Midhat Mujić, pedijatar-subspecijalista endokrinologije i dijabetologije i potpredsjednik Saveza dijabetičara BiH, kazao je kako ljekari u cijelom svijetu ne znaju riješiti “zagonetku s koronavirusom”.
– Samo jedno znam, a to je da djecu ne treba zatvarati u kuće i ograničavati im kretanje. Međutim, mislim da nemamo uslove da među djecom u školi napravimo distancu, jer se ona među njima ne može napraviti, niti im možemo nametnuti obavezu da nose maske. Ja nisam za to i isključivo sam za online nastavu – istakao je dr. Mujić.
Dodao je da koronavirusa nema mnogo među djecom, ali i najmanja mogućnost da se ona ugroze, pogotovo djeca koja imaju hronične bolesti, je rizik.
– Bolje je i online nastavu držati, nego život i zdravlje ijednog djeteta ugroziti – zaključio je dr. Mujić.
Izvor: radiokameleon.ba / Faktor
