Austrijske kompanije Immofinanz i Cineplexx iskazale su protekle sedmice opredjeljenja za jako prisustvo na Balkanu, ali među destinacijama koje su im najinteresantnije nema Bosne i Hercegovine, što samo potvrđuje već osvjedočeni trend da naša zemlja nije najpoželjnija adresa u regionu u koju nove strane investicije žele doći.
To se potvrdilo ne samo sa njemačkim diskontnim lancem Lidlom koji je došao u susjedne zamlje ali ne još u BiH, nego i sa švedskim trgovcem najmeštajem IKEA-om i drugim poznatim brendovima.
Najnoviji primjer je Starbucks koji će svoj prvi lokal otvoriti u Srbiji na proljeće 2019. u Knez Mihailovoj ulici u Beogradu, a da li će i kada ovaj lanac kafeterija doći u BiH možemo samo nagađati.
Austrijski investitor u nekretnine i developer Immofinanz Grupa saopćio je sredinom prošle sedmice kako je kupio osam maloprodajnih parkova u Sloveniji, Srbiji i Hrvatskoj za ukupno 90,5 miliona eura. I austrijski kinematografski operater Cineplexx je u velikoj ekspanziji na Balkanu. Bečka kompanija želi uložiti 21 milion eura u nove cinema centre u više zemalja regije, a najveći fokus je na Rumuniji.
Immofinanz još nije prisutan u BiH, dok Cineplexx, iako posjeduje kina u našoj zemlji, očigledno u novom valu širenja stavlja u prvi plan neke druge destinacije.
Od zvučnih svjetskih kompanija, jedino su u našu zemlju došli McDonald’s i ZARA, a ovih dana je aktuelno i otvaranje prvih prodavnica H&M-a. No, broj restorana i trgovina koje su otvorili ili planiraju otvoriti je znatno manji nego u susjednim zemljama.
Evidentno je da je Srbija zbog veličine svoga tržišta, koje je najveće na pros-toru bivše Jugoslavije ali i povlastica koje nudi investitorima postala najpopularnija investicijska regionalna destinacija. O tome svjedoči i nedavni izvještaj MMF-a koji govori da je ova zemlja privukla više od polovine ukupnih stranih direktnih investicija realizovanih u šest ekonomija Zapadnog Balkana u posljednjih deset godina. BiH je u donjem domu regionalne tabele.
No, nisu veličina tržišta i povlastice jedini razlozi zbog koji bismo bili interesantni za ulaganja većih evropskih i svjetskih kompanija. I dok su u slučaju dolaska Zare i H&M jedan od faktora mogle biti i rastuća atraktivnost BiH kao turističke destinacije i sve veće prisustvo bogatih kupaca iz golfskih zemalja, kada su u pitanju kompanije poput Lidla i IKAE-e gleda se i standard stanovništva i kupovna moć kako bi veliki prodajni lanci bili sigurni da će u jednoj zemlji zaraditi. U slučaju njemačkog diskontera i švedskog trgovca namještaja ovi faktori su i presudni u odluci da negdje investiraju.
Nije slučajno što širenje ovih kompanija u regionu u pravilu ide sa sjevera prema jugu, od razvijenih Slovenije i Hrvatske dalje prema manje razvijenim Srbiji i ostalim zemljama.
No, iskustvo nekih trgovaca kao što je francuski Interex koji je prije nekoliko godina napustio zemlju gotovo “glavom bez obzira” priznavši da se nije dobro snašao u našim poslovnim običajima, također ne ide u prilog atraktivnosti BiH kao investicijske destinacije.
I dok gledamo kako se neke velike kompanije šire u susjednim zemljama, bilo bi dobro poraditi na neuralgičnim tačkama bh. poslovnog ambijenta, a koje je sasvim dobro potcrtao izvještaj Svjetske banke o lakoći poslovanja Doing Business – broj dana za pokretanje biznisa, ishođenje građevinskih dozvola, plaćanje električne energije i plaćanje poreza – a gdje smo među najlošijim zemljama u svijetu.
Pomenuti izvještaj MMF-a o investicijama na Zapadnom Balkanu pokazao je da su jačanje institucija, obučenost radnika i kvalitetna infrastruktura od ključnog značaja za privlačenje stranih direktnih insvesticija.
Sasvim je jasno šta je potrebno učiniti u BiH da bismo poboljšali ambijent i privukli što više kompanija. Još samo da imamo kreatore politika i donosioce odluka koji su spremni da se tome posvete punim kapacitetom.
Izvor: indikator.ba
