Vukovi žive u čoporu u kojem razvijaju čvrste veze sa svojim članovima grupe, poput porodice. Veličine čopora kreću se od tri do dvadeset vukova. U divljini vukovi mogu živjeti do 16, a u zoološkim vrtovima i do 20 godina. Rijetko koja životinja ima partnera za cijeli život, ali vuk je jedna od njih. Za razliku od mnogih ljudi i životinja vukovi su vjerni svome partneru cijeli život. Mijenjaju ga jedino u slučaju smrti. Period trudnoće traje im 60-63 dana, mladunci se kote na proljeće i žive sa svojom majkom u jazbini dok ne napune tri sedmice.
O mladuncima brinu svi vukovi u čoporu. Oni često love povrijeđene, bolesne i stare životinje, omogućujući zdravim jedinkama razmnožavanje i nastavak vrste. Stoga je jasno da je njihova uloga ključna u ekosistemu. Pomažu u očuvanju područja uz rijeke i potoke time što love životinje koje se hrane vegetacijom uz obalu. Tako se oporavlja vegetacija, ali i stanište dabrova od kojih koristi imaju i ostale riječne životinje i biljke. Čopor vukova ima tačno postavljenu društvenu strukturu i pravila kojih se svi moraju držati. Vođe čopora su alfa mužjak i ženka. Njih dvoje su dominantni nad ostalim vukovima u čoporu. Oni se jedini razmnožavaju i rađaju mladunce, a takođe prvi jedu. Ipak, hijerarhija se može promijeniti, ali samo ako niže rangirani vuk izazove alfa mužjaka u borbu za vodstvo čopora. Ako alfa vuk izgubi ovaj izazov, često mora napustiti čopor i pronaći novi ili osnovati svoj.
Najčešća vizuelna asocijacija na vuka jeste kako u mraku zavija na Mjesec, ali on zapravo ne komunicira sa Mjesecom, već s članovima svog čopora ili da bi upozorio druge divlje životinje da napuste njihovu teritoriju. Zavijanje vuka moguće je čuti i na udaljenosti od petnaestak kilometara. Uz zavijanje, komuniciraju i cviljenjem, režanjem i lajanjem. Baš kao i psi. (Glas Srpske)
