Prsti se plave. U rukama kantice, a pod nogama tepih od borovničnjaka. Djeca su sa majkama poranila u berbu šumskih borovnica. A do onih najboljih borovničnjaka na Vučjoj planini nije lako doći. I posao je zahtjevan. Ipak, djeca se ne žale. Kada se umore, malo prilegnu među borovnicama, predahnu, pa nastave sa radom.
„Ja dolazim da berem borovnice sa mamom. I kako ide? Dobro. Jesi se umorio? Da“, kaže Marko Tešić, Vučja planina.
„Ubrao sam dosta, kantu. Svaka čast. Je l’ zahtjevan posao? Pa malo jest, ali navikne se“, kaže Novak Božić, Vučja planina.
A te radne navike stiču se od malih nogu. Potražnja za šumskim borovnicama je velika. Kilogram košta 25 maraka. A ukusnijih divljih borovnica, od onih sa netaknute planine, za djecu nema.
„Oduševljeni su, vole. Idemo na planinu tu nam je lijepo. Druženje u prirodi, ponesemo i hranu i piće, kao neki piknik naprave djeca“, kaže Irena Božić, Vučja planina.
Iscrpe planina i berba, a onda je svaki zalogaj draži. Čuli su berači da je tik uz borovnjičnjak primjećen vuk, a nedaleko i medvjed. To ih ne plaši. U cik zore stižu na planinu.
„Zorom da izlazak sunca vidimo. Je l’ opasno brati ovdje, na ovim divljim terenima, šumske borovnice? Pa dobro, ja mislim da nije toliko. Jeste li vidjeli ponekad neku divlju zvijer? Ne. Ali čula sam da ti imaš želju da susretne medu negdje? Da imam, ali nismo ga vidjeli“, kaže Irena Tešić.
Svaki dan na planini je novi izazov. Ali i prilika da se uberu plodovi koje ona daruje. Berba šumskih jagoda već je završena, a kupine tek stižu.
„Beremo gljive, sve. Ispratite jedan plod i drugi već stiže. I tako to u prirodi sve u krug? Baš“, kaže Irena Božić.
A stižu sve i vrijedne domaćice iz Teslića, i to zajedno. Zanimljivo je da mnogo toga, Irene, imaju zajedničkog. Osim što su imenjakinje, one su i komšinice, zaposlene u istoj školi, imaju po troje djece, i uz sve svoje obaveze bave se stočarstvom, proizvodnjom mlijeka i sira, a redovno ubiru i šumske plodove.
Berba šumskih borovnica na platou Vučju planine završava se za koji dan. Ali ono što ovdje najviše vrijedi ne može se ubrati. To su radne navike koje se prenose sa koljena na koljeno. Djeca uz svoje majke uče da rade, poštuju prirodu i one najvažnije životne lekcije ne uče iz knjiga, nego u prirodi uz svoju porodicu. prenosi ATV.
