Prema podacima njemačkog Instituta za istraživanje tržišta rada, koji radi pri Agenciji za rad, u Sarajevu i Prištini se na termin za radnu vizu u prosjeku čeka preko godinu dana, u Beogradu sedam, a u Tirani šest mjeseci.
– To su podaci iz februara pa vjerujem da se u posljednjih šest mjeseci to vrijeme čekanja i produžilo – pojašnjava dr Karola Burkart, ekspertkinja za migraciju u ovom institutu.
Navala je krenula novembra 2015. godine u sklopu velikog izbjegličkog talasa u Njemačkoj. Tada su, zajdno sa Sirijcima, Iračanima i Avganistancima, državljani Srbije bili u vrhu po broju zahtjeva za azil i skoro svi bi bivali odbijeni. Vladajuća velika koalicija je našla rješenje u proglašenju svih zemalja Zapadnog Balkana takozvanim „sigurnim zemljama porijekla“ kako bi se zahtjevi za azil iz tih zemalja po automatizmu odbijali.
– To je bila trgovina u stilu “dođite da radite umjesto da tražite azil”. Tako je nastala ideja za praktično zapadnobalkansko pravilo. To je bio novum njemačke imigracione politike, da je za radnu imigraciju dovoljno da imate ponudu za radno mjesto, a da inače nisu neophodni nikakvi drugi uslovi niti kvalifikacije. Ali očigledno se nije računalo sa ovako ekstremnim brojem zahtjeva – kaže Burkart.
Prema njenim riječima, od novembra 2015. do kraja prošle godine odobreno je 120 000 zahtjeva za vizu prema ovom „zapadnobalkanskom pravilu“, dok je još tridesetak hiljada zahtjeva odbijeno. Ako bismo dodali i prvih sedam mjeseci ove godine, za koje još nema zvaničnih podataka, pretpostavka je da je oko 160 000 ljudi iz Srbije, BiH, tzv. Kosova, Albanije, Makedonije i Crne Gore dobilo radnu vizu u Njemačkoj u manje od tri godine.
– To je mnogo i konzulati su bukvalni „pregaženi“ navalom. Vjerujem da, što se tiče personala u konzulatima, za ovo uopšte nisu bili pripremljeni. Iako Savezna vlada uvijek naglašava da pojačava personal, to je marginalno u odnosu na potrebe. Znamo i da prostorije nisu dovoljno velike, da zgrade konzulata pucaju jer su prepune – rekla je Burkart.
Poslodavac hoće odmah
Ona nema podatke o tome koliko je ponuda za posao propalo zbog gužve sa terminima, ali kaže da tržište rada traži brzinu, da poslodavac želi radnika odmah.
– Recimo treba vam njegovatelj sada i odmah, ili pomoćni radnik ili kuhar, jer sada na primjer dolazi mnogo turista. Kada kandidat ne dobije radnu vizu, onda ponuda za posao postaje izlišna, onda ja kao poslodavac moram drugačije da se snađem – objašnjava Burkart.
Premda u ambasadama i Ministarstvu spoljnih poslova Njemačke ponavljaju da su „maksimalno“ povećali kapacitete i produžili radno vrijeme, Burkart kaže da to „maksimalno“ očito nije ni izbliza dovoljno da pokrije potrebe tržišta rada.
Na pitanje šta onda savjetuje ljudima koji se nadaju vizi, uz uzdah kaže: “Da se optimalno pripreme i imaju sve neophodne dokumente.”
Izvor: srpskacafe.com
