Trebamo se suočiti s istinom; internet je ovdje da ostane. Riječ je o tehnološkom dostignuću koji je u velikoj mjeri promijenio milijarde života. Nakon nešto manje od 30 godina njegovog postojanja ne možemo zamisliti svakodnevnicu bez njega. Olakšao nam je komunikaciju, pretraživanja baza podataka, školovanje i poslovanje. Jedan od najvećih izazova roditeljstva danas jeste kako sačuvati djecu od opasnosti koje vrebaju na svakom ćošku globalne mreže. Nema jednostavnog recepta na koji se možemo referisati u ovakvim slučajevima, međutim treba razmišljati o nekim općim smjernicama koje možemo prilagoditi svojoj djeci.
Vrijeme provedeno ispred ekrana
Ova se stavka ne odnosi samo na internet već i na TV, jer izlaganje ekranima sa sobom nosi određene fizičke i psihičke posljedice. Stručnjaci smatraju da se bebe ispod 18 mjeseci ne bi trebale izlagati ekranima uopće, osim u iznimnim slučajevima.
Kada se vrlo mlada djeca izlože tehnologiji na samom početku svog života mogu to usvojiti kao normu i bit će vam mnogo teže odvići ih kasnije u životu. U dobu od 2 do 6 godine djecu možete i trebate uvoditi u medije, ali isključivo kroz kvalitetan sadržaj i kada ste vi uz njih, kako bi im mogli pojasniti sadržaj i primijeniti ga na svakodnevni život.
Izuzetno je važno postaviti vremenska ograničenja i striktno ih se držati. Ne treba zaboraviti da djeca u toj dobi trebaju mnogo fizičke aktivnosti. Fina motorika ruku, koja je zadužena za pisanje i bartanje malim predmetima, može ostati nedovoljno razvijena ukoliko dijete od pokreta prstiju i ruke vježba jedino povlačenje preko ekrana.
Podvlačim takođe, da ekrani nikada ne mogu zamijeniti roditelja. Izuzetno rasprostranjena praksa jeste da kada roditelj ne može umiriti svoje dijete, daje mu mobitel ili tablet da se smiri. Viđamo to u restoranima, slastičarnama i ostalim mjestima javnog okupljanja, te prilikom raznih socijalnih događaja. Kartkoročno izgleda kao dobro rješenje, dugoročno se vraća s kamatama. Ovim ponašanjem roditelji prvenstveno poručuju djetetu da nemaju vremena za njega, te da stavlja svoje potrebe ispred njegovih potreba. Kroz ovo ponašanje djeca uče da će dobiti sve što žele kroz nestašluke i neprimjereno ponašanje. Niko nije rekao da je roditeljstvo i odgajanje djece jednostavna stvar, a prečice se često skupo plaćaju kasnije u životu.
U tinejdžerskoj dobi izuzetno je bitno limitirati upotrebu laptopla/tableta/mobitela prije spavanja, jer plavo svijetlo koje ovi uređaji emituju smanjuju proizvodnju melatonina, odnosno hormona spavanja. Vrijeme za jelo i porodično vrijeme bi također trebalo provoditi bez ikakvih medija, jer su to najbolje prilike za razvijanje prisnosti među članovima porodice. Pravila koja namećete djeci, dakako, trebate primijeniti na sebi. Smanjenjem vremena kojeg vi provodite pred ekranima njima dajte primjer kako se ponašati. Raditi jedno, a očekivati drugo od djece ih uči pogrešnim vrijednostima u životu.
Opasnosti interneta
Djeca na internetu redovno bivaju izložena nasilnom i eksplicitnom sadržaju koji se rijetko može iskontrolisati na socijalnim mrežama. Govor mržnje i psovke su također vrlo česte. Kod djece koja su često izložena nasilnom ili lascivnom sadržaju može doći do desenzitizacije, odnosno mogu početi smatrati problematična ponašanja normalnim.
Društvene mreže poput Facebooka ili Instagrama imaju određene vrste filtera pomoću kojih cenzurišu ovakve sadržaje, mada ne uvijek uspješno. To nije jedina opasnost društvenih mreža. Internet vrvi manijacima kojima su primarna meta malodobne osobe, te im pruža savršen zaklon. Seksualno nasilje u mnogim slučajevima ne završava silovanjem, ali razni predatori mogu djecu izmanipulisati da im šalju nage fotografije i videoklipove, koji se kasnije distribuiraju među pedofilima. Glede slika i videoklipova, oni mogu postati problematični kada dijete postavlja sve i svašta na profilima društvenih mreža koji se kasnije mogu iskoristiti za ismijavanje, te djeca mogu lahko postati žrtve cyber-zlostavljanja među svojim vršnjacima.
Roditelji često znaju biti izvor za ovakvu vrstu zlostavljanja kada ne filtriraju sadržaj koji dijele na društvenim mrežama, a vezan je za njihovu djecu. Ono što roditelji mogu uraditi jeste pomno pratiti društvene mreže svoje djece, te njihove privatne razgovore.
Kada su u pitanju pretraživanja, razni programi pružaju iznenađujuće dobra rješenja. Jedne prilike sam pronašla program koji bi ”zalajao” kada bi osoba pokušala pretraživati sadržaj koji je zabranjen. Razgovarajte s njima, gradite međusobno povjerenje; veće su šanse da će vam dijete ispričati svoje probleme ukoliko smatraju da vam mogu vjerovati, te da ih nećete osuđivati. Trud koji uložite u očuvanje njihove sigurnosti, kako fizičke, tako i psihičke će se uvijek isplatiti.
Izvor: radiokameleon.ba
