Iako postoje sistemi kontrole zdravstvene ispravnosti hrane, ostaci pesticida, plastike i teških metala ipak se nađu na trpezama.
Veterinarski zavod TK kontroliše animalnu proizvodnju prvenstveno zbog zaraznih bolesti, ali i ostataka veterinarskih lijekova poput antibiotika, hormona i vakcina, međutim niko ne zna koliko teških metala sadrže meso, mlijeko ili jaja životinja koje su često pod terapijom i hrane se koncentratima upitnog kvaliteta.
Analize na teške metale se vrše samo prilikom uvoza i izvoza. Zdravstveni pregledi stanovništva kvantnom analizom kod većine pokazuju visoku zatrovanost pesticidima i teškim metalima.Najzastupljeniji su olovo, živa, arsen i kadmijum.
Izvori trovanja su brojni zbog ekološkog onečišćenja vode, zraka, zemljišta, a time i hrane. Ne zna se koliko teških metala ima u mesu koje proizvodi i prodaje u BiH niko ne zna jer redovne kontrole ne obuhvataju ovaj segment.
„Neke analize se rade unutar laboratorije, neke u laboratorijama koje su ovlaštene jer oprema i sve je jako skupo za analizu teških metala, ekonomski je neisplativo da svaka laboratorija ima takvu dijagnostičku opremu s obzirom na broj uzoraka na području BiH i zakonsku regulativu, tako da analize na teške metale uglavnom se rade kod uvozne hrane i kod hrane koja se izvozi u okviru samokontrole prije nego bude izvezena na evropsko tržište“, rekla je Iva Lamešić, rukovodilac laboratorije Veterinarskog zavoda TK.
Kontrole ostataka antibiotika su češće, jer su naprimjer mliječna grla podložna mastitisu često pod terapijom. U animalnoj proizvodnji potrebno je obratiti pažnju i na vakcinaciju, kažu u Veterinarskom zavodu TK:
„Kada govorimo o vakcinama svaka vakcina ima svoj sastav. Za svaku vakcinu koja se koristi postoji određeno vrijeme karence, koliko vremena treba proći od vakcinacije da bi se meso, mlijeko ili jaja mogli konzumirati. Tačno se zna koliko dugo se ne smiju koristiti proizvodi od životinja ili sama životinja“.
I za upotrebu pesticida u biljnoj proizvodnji postoje protokoli, ali u praksi zaprašivanje se rijetko propisno obavlja.
„Najopasniji su pesticidi. Zakonska regulativa postoji ali se ne provodi ni u BiH ni u EU“, dodao je Midhat Jašić, profesor na Tehnološkom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
Osim toga, ostali industrijski prerađeni proizvodi sadrže aditive, a mogu se naći i ostaci plastike i ostalih štetnih materija iz ambalaže. Organski proizvodi su skupi i teško dostupni prosječnom građaninu, tako da održavanje zdravlja zahtijeva ogroman trud i pažljiv odabir namirnica koje konzuiramo.
Video-prilog:
Izvor: rtvtk.ba
