Davne 2000. godine, moji roditelji su odlučili da počnu ispočetka sa nadom za tim boljim životom daleko od naše Bosne i Hercegovine. Spakovali smo kofere ne znajući šta nas čeka u dalekoj Americi.
Ostvarilo se mnogo toga radom i trudom. Vječno ću im biti zahvalna na svemu što su mi omogućili. Međutim, sve se promijenilo kada smo suprug i ja osnovali našu malu porodicu.
Shvatili smo da naša djeca nikada neće imati ni pola djetinjstva kao što smo mi imali. Nostalgija nas je vukla, i tako nakon mojih 17 godina provedenih u SAD, mi smo se vratili kući.
Mnogi su se čudili i nisu mogli vjerovati da smo se odlučili na tako nešto. To nešto je najbolja stvar koju smo ikada uradili. Radi te nostalgije za životom kojeg se mi sjećamo kao djeca, spakovali smo kofere i vratili se kući iz daleke Amerike.
Nakon tri godine ovdje, samo mogu reći da bih voljela da svi osjete tu sreću i toplinu što mi osjećamo. Kada čujemo da naša djeca koja su provela više godina u SAD-u nego u Bosni govore da se nikada ne bi vratili i da imaju najbolje djetinjstvo, tad shvatamo da smo uradili nešto najljepše za njih što nema cijenu.
Uživamo u svim ljepotama naše zemlje i pokušavamo i ostalima to dočarati, da bi se i oni možda odlučili za taj isti korak. Nigdje cvijeće ne miriše kao u našoj Bosni i Hercegovini!
(TIP/Izvor: Miruh Bosne)
U Dugoj Njivi kod Modriče obilježena je 34. godišnjica proboja Koridora 1992. godine i uspostavljanja…
Izložbom pod nazivom „Кroz Zbirku stare i rijetke knjige Narodne biblioteke Doboj“ obilježava se 80…
Željeznički sindikati insistiraju na realizaciji zaključaka koji su dogovoreni sa Ministarstvom saobraćaja i veza 16.…
OVE godine rod pšenice će biti veći nego u petopgodišnjem na proseku i nadam se…
Bez krova nad glavom juče je ostala devetočlana srpska povratnička porodica u mjestu Panjikna Ozrenu…
FIFA je uvrstila Fudbalski klub Sarajevo na listu klubova kojima je izrečena zabrana registracije novih…
This website uses cookies.