Organiziraju se veliki gradski “buvljaci” ili pak manji privatni, a trgovine s rabljenom odjećom mogu se pronaći na svakom koraku, piše Večernji list BiH.
Tko su kupci?
Upravo ta navika sve se više uvukla i u bh. društvo posljednjih godina, što i nije čudno s obzirom na to da je kupovna moć građana sve lošija. Osim trgovina takve vrste, sve se češće mogu vidjeti oglasi o prodaji i kupnji rabljene odjeće na internetskim, pa i na stranicama na Facebooku. Da je sve veća potražnja za tim oblikom kupnje, potvrdili su nam i iz jedne mostarske trgovine s rabljenom odjećom, kazavši kako je profil prosječnog kupca teško napraviti jer po odjeću, kako kažu, dolaze svi, od studenata, profesora, pa do umirovljenika, ističući kako nije rijetko da dođu i cijele obitelji jer su primorane dobro kalkulirati s mjesečnim prihodima. Dodali su kako prodaju jako “očuvanu” odjeću koja, prema njihovim riječima, izgleda kao nova. Primjera radi, majice kratkih rukava moguće je kupiti već po tri do pet maraka, pamučne dukserice od desetak maraka, hlače i trenirke po cijeni od osam do 15 KM, dok se košulje kreću od pet do deset maraka, a jakne oko 15 KM. Za razliku od trgovina, rabljena odjeća se u internetskim oglasima može naći i po povoljnijoj cijeni. Pravi takav internetski “buvljak” nalazi se na stranici Olx.ba, gdje tisuće bh. građana prodaju majice, košulje, cipele… i po nevjerojatnoj cijeni od 1 KM.
– Prodajem radi nekog dodatnog prihoda. Prije sam odjeću darivala, a neku iznošenu i bacala, ali sada je “stiska” pa sam pokušala na internetu sa svojim starim košuljama i uspjela sam ih prodati za nekih 10 KM po komadu, zaradila sam 40 KM. Potom sam prodavala dječju odjeću i tu sam zaradila oko 30 KM. Treba se snaći. Imam veliku obitelj i dosta rodbine pa od njih uzimam tu odjeću, tako da mjesečno zaradim između 70 i 130 KM, dovoljno da podmirim režije – kazala nam je jedna gospođa koja je ostavila broj u oglasniku.
Dječja odjeća
Kupnju rabljene odjeće komentirala nam je i majka troje djece koja svojim mališanima često kupuje odjeću “iz druge ruke”. – Lako je nama odraslima. Kupljeno nosimo po nekoliko godina, no s djecom je puno teže. Rastu, kako se to kaže, kao iz vode, a rješenje sam našla u kupnji rabljene dječje odjeće. U ponudi ima dosta odjeće, pogotovo ove manje koju djeca jako kratko nose – jednom, dvaput i prerastu. To gotovo nije korišteno, tako da ni ona nije “second hand”, nego je gotovo nova – ističe ova majka dodajući kako na taj način s jako malo novca djeci napuni ormar.
Izvor: ceker.ba / vecernji.ba