Kim Jong Šmit

Razni, transparentnosti posvećeni, stručnjaci za širok spektar pitanja počesto vole da kažu da sve što se dešava kod nas ima samo u Sjevernoj Koreji, ali danas se može slobodno reći da nisu u pravu, jer ono što ima u Bosni, nema nigdje, pa ni u državi kojom suvereno vlada Kim Jong Un.

Tri decenije nakon završetka rata u BiH u zemlji i dalje postoji nešto što sebe naziva visokim predstavnikom. Tri decenije, 30 godina. Iako onaj nesrećni Kristijan Šmit nije izabran u skladu sa pravilima, to mu ne predstavlja prepreku da radi isto što su ranije radili njegovi prethodnici pozivajući se na fantomska bonska ovlašćenja. 

Danas, istina, sve to malo drugačije izgleda nego u vrijeme monstruma poput Karlosa Vestendorpa ili Pedija Ešdauna. Šmit iza sebe nema silu koja će upadati po kućama i mlatiti narod na pravdi Boga, međunarodne okolnosti su drugačije, ne priznaje ga gotovo polovina zemlje, ali on se i dalje petlja u ustavno-pravni poredak navodno suverene države, mijenja ustav i zakone, izriče sankcije i opomene, prijeti i galami, kao upravnik u nekakvom kazamatu.

Protekle tri decenije strahovlada visokih predstavnika ogledala se i u činjenici da su njihove odluke konačne i izvršne, da stupaju na snagu ne objavom u službenim glasnicima, već na veb stranicama OHR-a, da lokalni parlamenti mogu samo da prime k znanju, ratifikuju ono što oni odluče, ali ne i da u to što je nametnuto zadiru, da to mijenjaju, dorađuju… I Sarajevu je to bilo normalno, takoreći poželjno, dok je i Republika Srpska gotovo 25 godina nijemo gledala na tu vrstu uzurpacije, sve dok u jednom momentu nije odlučeno da se kaže – dosta. A onda je uslijedio sudski proces protiv Milorada Dodika i sve ostale posljedice.

Posljednja Šmitova odluka kojom je zabranio budžetsko finansiranje dvjema strankama iz Srpske, međutim, ukazala je na još jednu temu koja je do sada uglavnom ostajala u drugom planu. Naime, na odluku OHR-a nemoguće je uputiti žalbu domaćim sudovima i ona je samim tim konačna.

Iako na to nikad neće ukazati oni, transparentnosti posvećeni, stručnjaci za sve i svašta, toga nema ni u jednoj diktaturi na planeti. Takva suspenzija ustavno-pravnih načela, ljudskih prava i svega pripadajućeg bilježena je tek u nacističkoj Njemačkoj, koja je kapitulirala prije, sad će evo, 80 godina. Otuda nije čudna ni ta vrsta poređenja koju ovih dana iznose zvaničnici u Banjaluci. 

Dodatni paradoks je da u klasičnim diktaturama širom svijeta ljudska prava i zakone sahranjuju domaći diktatori, dok u Bosni napaćenoj to radi stranac i, što je još gore, Nijemac.

Ne, to zaista nema nigdje. Za Kristijana Šmita je čak i jedan Kim Jong Un ozbiljan demokrata. Gospodin čovjek.

izvor: glassrpske.com / Žarko Marković