(Video) Izudin Ahmetlić, vlasnik Hifa-Oila: Počeli smo sa 6.600 KM, danas imamo 20 kompanija i ne stajemo!

Ako želite da dijelite ljude po određenim taborima, „rupama“, onda je to zahtjevnije i zabraniti i teže za održati

U novom „Avazovom intervjuu“ gostovao je Izudin Ahmetlić, vlasnik „Hifa-Oil“ grupacije.

Hifa-Oil je jedna od najuspješnijih poslovnih grupacija novijeg doba Bosne i Hercegovine.

Ahmetlić i njegova kompanija su prije nekoliko sedmica došli u fokus javnosti kada su poslali cisterne s gorivom za helikoptere koji su gasili požare na prostoru Tjentišta, koje, dejtonskom podjelom, pripada entitetu Republika Srpska.

Ahmetlić je prvi put o toj temi ekskluzivno govorio upravo u „Avazovom intervjuu“.

– Mi nismo davali nikakve izjave, naš cilj i motiv je bio da iskreno pomognemo – kazao je Ahmetlić.

U ovom tekstu, u direktnom prijenosu, pratite najzanimljivije izjave iz intervjua.

2′ –  Doslovce ne postoji bilo kakva moja izjava u vezi s tim. Prvo, ja sam u Jugoslovenskoj narodnoj armiji imao priliku da budem u jednom dijelu protupožarac. Imao sam priliku da lično gasim šumske požare i da doživim ta teška iskustva gašenja požara u Makedoniji. 

3′ – Mene je nazvao ministar iz Vlade RS i zamolio da pomognem ako mogu. Ja sam rekao da mogu odmah, nikakav problem. On je rekao da će Vlada platiti, na šta sam ja kazao da Vlada to neće platiti, ja ću to uraditi. Za te pilote, posao koji rade, za taj napor koji ulažu, ja mogu u svakom trenutku da izađem ususret i da pomognem. Mi nismo davali nikakve izjave, naš cilj i motiv je bio da iskreno pomognemo.

4′ – Ali je očito jedna takva dobronamjerna radnja doživjela gotovo pa viralnu distribuciju. Ja sam zaista, rukovodeći se svime, kada sam donosio odluku, razmišljao i o tome da spasimo jednog puža, jednu vjevericu, jednu srnu s lanetom, pomognemo tim pilotima, mi smo uradili mnogo. Puno je stvari u kojima kolektivi i timovi „Hifa-Oil“ grupacije pomažu. U Tešnju je normalno i za ostale privrednike da mnogo pomažu, da žive za svoju zajednicu. I to bismo opet uradili – rekao je Ahmetlić.

5′ – Sve zavisi od motiva, zavisi šta je motiv nekome da donese neku odluku, radnju. Naša namjera je bila zaista krajnje iskrena i dobronamjerna i lako je kada imate takve namjere. Ako želite da dijelite ljude po određenim taborima, „rupama“, onda je to zahtjevnije i zabraniti i teže za održati, a sigurno je da se na takav stisak prema građanima javljaju otpor i bunt. Drago mi je što su ljudi prepoznali vrijednost jednog takvog gesta koji je naišao na ozbiljno odobravanje, što govori kako obični građani razmišljaju.

7′ –  Svako je imao prvi radni dan. Moj prvi radni dan je, s ove vremenske udaljenosti, izgledao smiješno. To je radni dan u kancelariji 2,80 sa 2,30 metara, gdje smo sjedili moj saradnik Himzo Smajić i ja. Sjedila smo nas dvojica, za dva stola. Šta je suština? Suština je da mladi ljudi obično razmišljaju da trebaju neke velike pare da bi se napravile ozbiljne životne priče. Nekada jesu potrebni ti novci, ali često ljudi nisu u prilici da to naprave. 

8′ – Ja sam u prvi radni dan krenuo sa 6.600 KM, ni marke više. Ustvari, imao sam 10.000 KM, kupio sam dva stola, dva kompjutera, jedan štampač, dvije stolice i ostalo je tačno 6.600 KM. Toliko je bilo para 2001. godine da nismo mogli otvoriti jednu cisternu goriva, ali smo mogli otvoriti dvije cisterne bitumena, jer je tada cisterna bitumena koštala 3.100 KM. I mi smo tog prvog radnog dana otvorili dvije cisterne bitumena. I taj posao je krenuo. Suština je da smo morali razviti autoritet da bi banke pratile takvu vrstu poslova. Za pravljenje autoriteta potrebno vam je vrijeme. Mi smo krenuli u bitku s vremenom ozbiljno radeći, maksimalno posvećeni poslu, kombinirajući ono što možemo da uradimo u toku jednog dana. Posao je doslovno krenuo od tog embriona, od te dvije cisterne bitumena. Sada je ta privredna priča izrasla na 20 firmi. 

10′ –  Jedna od firmi je u Nizozemskoj, druga u Njemačkoj, Sloveniji, dvije u Hrvatskoj, jedna u Crnoj Gori, u Srbiji, ostale su u BiH. Onda se posao razvijao, dopunjavao pravcima i onim djelatnostima i granama koje su podupirale jedna drugu. Cilj je bio da napravimo ozbiljnu diverzifikaciju poslova, da uposlimo značajan broj ljudi u kompanijama koji će zajedno sa nama da rastu u poslovima. 

11′ – U ovom trenutku „Hifa-Oil“ grupacija ima 258 ljudi s fakultetima, magistara i doktora nauka. Naše iskustvo prenosimo na mlade generacije, to je ono što radimo ozbiljno i veoma uspješno. Jer to iskustvo koje smo mi stekli je nešto što se nije moglo učiti u literaturi na fakultetima. Iskustvo vam je kao češalj koji dobijete pred kraj života, a kose već nemate. Ali zato mnogo tih stvari možete prenijeti mladima, za koje želimo da budu bolji od nas, kvalitetniji, uspješniji.

16′ – Smatram da trebamo iskoristiti i potencijale vjetra, sunčeve energije i hidropotencijale. Kako razvijati turizam u Sarajevu kada nemate vode? Oko Sarajeva moraju biti jezera, moraju biti hidroakumulacije iz kojih moramo imati i vodu za piće ali i za poljoprivredu. 

18′ – Nakaradne su politike koje zaustavljaju energetske potencijale svoje zemlje. Znate kako, kada nešto imate, a s tim što imate ne upravljate, to je kao da ga i nemate. 

19′ – Molio sam dvojicu premijera da iskoriste to što je Bosna presušila, da se očiste korita i ti kanali. Da se angažiraju komunalna preduzeća, volonteri, ekološka udruženja. Da to što nema vode, da iskoristimo makar da očistimo korita od smeća. 

21′ – Sve što je sporo u privredi osuđeno je da propadne. 21. vijek je vijek brzine i mi moramo savladavati te vještine i tehnike da moramo raditi kvalitetno i da moramo raditi brzo. 

23′ – Najbolje odluke sam donosio kada brzo vozim i moram biti gladan. Godinama sam vozio, prelazio preko 100.000 kilometara godišnje. 

25′ – Ustajem u 6 ujutro. Funkcioniram po principu ekonomskog vojnika. Radno vrijeme i nemam. Pokušavam da i moji saradnici budu takvi. To su ljudi koji su spremni na adrenalin. Povjerenje je generalno baza na kojoj kasnije sve raste kako treba. Kada ne postoji povjerenje ni 2 plus 3 nije 5. 

27′ – Ozbiljnog biznisa bez ozbiljnog ODGOJA može biti ali teško. Kao mladić nisam išao na more, radio sam. 

30′ – U familiji Ahmetlića, svi imaju firme. U njima je razvijen poriv da svi moraju napredovati, moraju ići naprijed. Vjerujte da je razvijen pobjednički duh u mentalitetu tih ljudi. Taj pobjednički duh se ne uči u knjigama nego se usađuje u kući. 

31′ – Od obrazovanog često me znala zaboljeti glava, od odgojenog nikada. Najveća sreća jedne kompanije je da uspije doći do mladog čovjeka koji je i obrazovan i odgojen. 

33′ – U Tešnju su ljudi spremni pomoći jedni drugima. Došli smo u poziciju da je privreda ispred politike. Mi smo izrasli u čestite kompanije i svi ti ljudi sada čine dobru poslovnu zajednicu jednog prostora. 

35′ – Zavjet privrednika Tešnja glasi ovako: „Iznevjeriti nikada nećemo stare roditelje. Niti domovinu našu milu, niti lastu koja leti, ni goluba koji guče. Niti rijeke zemlje naše dok ponosno huče„. Tešanjski privrednici izboze u 67 zemalja svijeta. 

37′ – Zamislite sada situaciju, imate u blizini Tešnja Zavidoviće, Općinu koja na godišnjem nivou ima promet od 250 – 300 miliona KM i Tešanj koji ima 2 milijarde 600 i nešto miliona. Mi bismo željeli pomoći i drugima. Mnogo svog vremena odvajamo radeći za zajednicu za ovu državu. 

38′ – Pozivam sve na Tešanjski sajam privrede, koji će trajati ove godine od 25. do 28. septembra. Tešanjski sajam privrede je poznat po tome da se mnogo ugovora potpisuje na tom sajmu. U biznisu nema nazad, historičari pišu nazad. Jako važna stvar u biznisu je logika. 

39′ – Na ovoj minuti pogledajte šta je potrebno jednom čovjeku da bi uspio u biznisu. 

41′ – Za biznis treba hrabrost. Hrabrost pomaže u teškim trenucima. Izuzetno je bitno da prvi čovjek ili prvi ljudi nemaju strah. To vam je isto kao kapetan u oluji. Nema on vremena za puno sastanaka. Odluke se donose brzo. 

43′ – U jednom dužem vremenskom periodu sam proizvodio toliko stresa da sam mogao proizvoditi struju od toga. Morate biti svjesni da ne možete utjecati na sve faktore. Ne može uvijek sve biti pod kontrolom. 

47′ – Ja sam u ratu ranjen i kada sam se vratio sa liječenja, ustvari ja sam imao dekret da moram voditi sektor društvenih djelatnosti ali i obnovu i razvoj. Ja sam već tada sa Fuadom Šišićem, sjajnim načelnikom Tešnja slagali stvari kako to uraditi. Prvo u Tešnju je urađena privatizacija kao nigdje drugo. U Tešnju ništa nije od ozbiljnih firmi propalo. Mi smo bili svjesni da ne smijemo napraviti grešku u privatizaciji. 

48′ – Ja sam tada bio predsjednik lokalne SDA i znao sam samo jedno, moramo uraditi taj posao čestito i jako ozbiljno. Bili smo posvećeni ozbiljnom i poštenom radu u toku privatizacije. Samo ono što nije imalo šanse da se održi je išlo u stečaj a ostalo je podizano na viši nivo. Mi smo tada izgovorili rečenicu „niko vas ne smije reketirati„. Niko vam ne smije tražiti marku. Investitori žele da vide ozbiljan poslovni ambijent. 

51′ – Izgradio sam odnose sa svim poslovnim zajednicama. Privreda BiH daje ozbiljan doprinos jačanju BiH. 

Izvor: avaz.ba