Teslićki stočari oživljavaju blatnički sir

TESLIĆ – Teoretska i praktična obuka te studijsko putovanje trebalo bi da budu dovoljni da 20 stočara ubuduće proizvodi jedinstveni blatnički sir, čiji recept se uz poneku tajnu ljubomorno čuva.

„Zagrijavamo mlijeko i zasiravamo vlašićkom majom i onda kada to usirimo i posolimo može taj sir da odstoji po dva mjeseca i više, a može u salamuri trajati i godinu“, otkriva Radojka Gavrić iz Bijelog Bučja.

Blatnički sir je specifičan po tome što se pravi od mješavine 40 odsto ovčjeg i 60 odsto kravljeg mlijeka.

„Ja imam oko 220 grla i proizvedem godišnje šest-sedam tona sira. Pored blatničkog kriška sira, radim i polutvrdi sir, mladi sir, a pakujem i jogurt i surutku“, priča Miroslav Klječanin iz Očauša.

Boravak ovaca i krava na planinskim pašnjacima daje kvalitetno mlijeko, sirovinu za blatnički sir, čije geografsko porijeklo struka i lokalna uprava žele zaštititi i njegovu proizvodnju učiniti ekonomski isplativom.

„Cilj nam je da sitni proizvođači proizvode sir na vlastitom imanju. Za projekat se prijavilo 20, a ima ih zainteresovanih više od 50, koji već proizvode za lokalno tržište. Sada taj sir ima cijenu od osam do devet KM. Njegova tržišna cijena kada sva procedura prođe i bude upakovan kako treba ne bi trebalo da bude ispod 15-20 KM, opet zavisno od individualnog kvaliteta“, rekao je Njegomir Klječanin, šef Odsjeka za poljoprivredu.

„Analize mlijeka, analize sira, da bude sličan na svim tim gazdinstvima, jedinstveno pakovanje, jedinstven logotip… Krajnji cilj je zaštita geografskog porijekla i imena blatničkog sira“, poručila je Radmila Cvijić iz dobojske Područne jedinice Resora za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi.

Teslićki kraj nekada je bio poznat po proizvodnji ovog sira, a stazama stare slave kreću preostali stočari.

„Osamdesetih godina prošlog vijeka na ovim prostorima je proizvedeno više od 700 tona blatničkog sira. Ovo područje je bilo prepoznatljivo po tom proizvodu i činilo je veliki ekonomski potencijal za razvoj kraja. Međutim, zbog dešavanja devedesetih godina ovo područje je ostalo bez stočara i mi pokušavamo da preostale stočare dovedemo uslovno rečeno u red, da svi proizvode otprilike isti proizvod“, naveo je Dragiša Marković, rukovodilac dobojske Područne jedinice Resora za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi.

Izvor: nezavisne.com Autor: Sanja Čakarević