Što će se dogoditi kada stranci jednog dana napuste BiH?

Ni 26 godina nakon rata i milijardi uloženih dolara i eura strane pomoći međunarodna zajednica u BiH nije uspjela izgraditi nešto što bi se moglo nazvati vezivnim tkivom, što bi držalo BiH na okupu. Nisu pomogle ni stotine nametnutih zakona, smjenjenih dužnosnika, BiH je ostala podijeljena na tri društva, tri zajednice koje različito gledaju kako na prošlost tako i na budućnost i koje se gotovo ni o čemu ne mogu dogovoriti.

Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis

Ovako stanje neće moći trajati vječno. Prije ili kasnije međunarodna zajednica prisutna u BiH, kroz ured visokog predstavnika, strane sudace u Ustavnom sudu BiH, Nato i europske vojnike odlučit će okončati svoje prisustvo u BiH. Moglo bi se reći kako svjedočimo početku povlačenja međunarodne zajednice iz BiH, odnosno njezinih političkih i vojnih istrumenata prisile. Na prijedlog njemačke kancelarke Angele Markel Zapad je, naime, bez potrebne rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a odlučio dovesti Christiana Schmidta, kao posljednjeg visokog predstavnika s jednom zadaćom da BiH nekako “dovuče” do statusa kandidata za članstvo u EU. U ostvarenju te misije u startu mu je, međutim, odmogao njegov prethodnika Valentin Inzko nametanjem zakona o zabrani negiranja genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, čime je ujedinio i vlast i oporbu u Republici Srpskoj, u blokadi institucija BiH.

Zemlja je tako, ponovo, upala u jednu od najdubljih kriza nakon rata. Koliko će ovakvo stanje paralize trajati, to nitko sa sigurnošću ne može predvidjeti. RS traži poništenje nametnutog zakona da bi prekinula blokadu BiH, bošnjački dužnosnici na to ne pristaju i traže od Schmidta da smjeni Dodika. Schmidtu kojeg, bar, polovica zemlje i dvije svjetske sile Kina i Rusija ne priznaju za visokog predstavnika svezane su ruke. Jedna od tri strane ne želi s njim komunicirati, a njegova eventualna odluka o smjeni Dodika bila bi, svjestan je, protumačena kao nastavak udovoljavanja jednoj strani i dodatno dolijevanje ulja na vatru. Što više eventualna odluka o smjeni Dodika izazvala bi nezapamćen skandal, jer bi Dodik bio smijenjen zato što je na sjednici/ma Predsjedništva BiH glasao PROTIV. Bio bi to slučaj bez presedana. Da stranac u nekoj zemlji zabranjuje mogućnost izabranim dužnosnici samostalno odlučiti hoće li glasovati ZA ili PROTIV neke odluke.

Dok je država paralizirana na čekanju su i svi zakoni koje je potrebno usvojiti kako bi se ispunilo 14 kriterija iz Mišljenja Europske komisije o zahtjevu BiH za članstvo u EU. Na summitu na Bledu, u Sloveniji, održanom jučer, čulo se kako europski čelnici žele u okrilje EU primiti svih šest zemlja zapadnog Balkana uključujući i BiH. No, kako? Nitko od njih nije rekao da će to biti učinjeno bez ispunjavanja postavljenih “domaćih zadataka”? Te zadatke trebale bi uraditi politički akteri u BiH, koji se ni oko čega ne mogu dogovoriti. Uz pomoć visokog predstavnika, bez legitimiteta, na silu nemetnutog, s kojim jedna od tri strane ne želi komunicirati.

I međunarodna zajednica, vjerojatno je svjesna kako njeno prisustvo u BiH, slabi želju politički aktera u traženju rješenja za ključna prijeporna pitanja, kao što je izmjena Izbornog zakona, zbog uvjerenja jedne strane da će visoki predstavnik u konačnici nametnuti zakon po želji i mjeri političkog Sarajeva. Ukoliko i kad god bi on to odlučio učiniti, umjesto napretka, izazvao bi još veću krizu u zemlji.

I to će biti jedan od ključnih razlog zbog kojeg će se primarno zapadne sile, predvođene Amerikom odlučiti povući iz BiH, kao što su se povukle iz Afganistana. Sudbinu zemlje morat će, prije ili kasnije, prepustiti njezinim narodnima i njihovim političkim predstavnicima, jer će nastavak međunarodnog prisustava, uz trošenje značajnih vojnih i financijskih resursa, izazivati kontra efekte.

Hoće li nakon toga i koliko dugo BiH nastaviti samostalno postojati ovisit će isključivo o spremnosti primarno bošnjačkih političara da ju prihvate kao zajedničku državu tri ravnopravna naroda, a ne unitarnu, građansku državu, kojom bi vladali predstavnici najbrojnijeg naroda. Takve spremnosti sada nema ni u tragovima./HMS/

Napominjemo, prema konačnim rezultatima popisa stanovništva iz 2013. godine u Bosni i Hercegovini živi 3.531.159. stanovnika.

Po nacionalnosti, u Bosni i Hercegovini je:

• 50,11% Bošnjaka
• 30,78% Srba
• 15,43% Hrvata i
• 0,77% nisu se izjasnili