U RS se osniva Banka polnih ćelija i embriona

Nacrt zakona o liječenju neplodnosti postupcima biomedicinski potpomognute oplodnje, koji se nalazi u skupštinskoj proceduri i predložen je za dnevni red naredne sjednice NSRS, predviđa osnivanje Banke polnih ćelija i embriona.

Liječenje neplodnosti u RS se radi još od 2007. godine, ali do sada nije postojala mogućnost oplodnje koja se sprovodi u slučajevima kada nije moguće koristiti vlastita reproduktivna tkiva ili ćelije, jednog od bračnih, odnosno vanbračnih supružnika i kada je neophodno doniranje.

 

Takođe, do sada nisu bili stvoreni uslovi za organizovanje naučnoistraživačkog rada u ovoj oblasti niti uslovi za promociju doniranja jajnih ćelija i embriona, kao ni postojanje banke.

„Opšti cilj koji se želi postići donošenjem ovog zakona je uspješnije liječenje neplodnosti postupcima biomedicinski potpomognute oplodnje i povećanje procenta uspješnosti obavljenih postupaka„, navode iz Vlade RS koja je predlagač.

U nacrtu zakona se definiše da je Banka zdravstvena ustanova koja obavlja djelatnost doniranja, davanja, obrade, testiranja, konzerviranja, karantina, zamrzavanja, odmrzavanja, skladištenja i distribucije reproduktivnih tkiva i ćelija davaoca. Može se osnovati kao javna ili privatna zdravstvena ustanova ako ispunjava uslove prostora, kadra i opreme.

Donirane polne ćelije i embrioni skladište se samo uz pismenu saglasnost davaoca, na period koji nije duži od pet godina.

„Izuzetno se rok skladištenja može produžiti najviše za pet godina, iz medicinski opravdanih razloga. Banka je obavezna da od davaoca, poslije isteka roka, zahtijeva pisanu izjavu o daljem postupanju sa reproduktivnim tkivima ili ćelijama i embrionima, da li žele da ih doniraju u naučnoistraživačke svrhe ili da se unište. Ukoliko se ne izjasne u roku od šest mjeseci, ti embrioni se spontano razgrađuju i uništavaju„, stoji u zakonu.

Precizirano je i da muškarac ili žena kojima prijeti opasnost da će postati neplodni, mogu u Banci skladištiti svoje reproduktivne ćelije za vlastito korištenje, a može ih čuvati i dijete za koje postoji opasnost da će trajno ostati neplodno zbog medicinskih razloga, uz pismenu saglasnost oba roditelja.

„Skladištenje reproduktivnih ćelija muškarca, žene i djeteta kojima prijeti opasnost da će postati neplodni je neograničeno„, navedeno je.

Zakonski je definisano i da pravo na biomedicinski potpomognutu oplodnju (BMPO) imaju punoljetni i poslovno sposobni žena i muškarac kojima je potrebna pomoć u liječenju neplodnosti, a koji vode zajednički život i koji su sposobni da vrše roditeljsku dužnost i u takvom su psihosocijalnom stanju na osnovu koga se opravdano može očekivati da će biti sposobni da obavljaju roditeljske dužnosti koje su u interesu djeteta.

„Izuzetno pravo na BMPO ima i punoljetna i poslovno sposobna žena kojoj je potrebna pomoć u liječenju neplodnosti, a koja živi sama„, precizirano je.

Svi uslovi oko doniranja polnih ćelija i embriona su precizno definisani, te je tako istaknuto da je doniranje dobrovoljno i anonimno, da davaoci nemaju prava i obaveze prema primaocu kao ni prema djetetu začetom i rođenom na ovaj način, a pristanak o donaciji se u svakom momentu može povući do momenta početka upotrebe doniranih ćelija.

„Za donirana reproduktivna tkiva i/ili ćelije i embrione zabranjeno je plaćanje novčane naknade ili pribavljanje druge imovinske koristi. Zabranjeno je oglašavanje, trgovina, uvoz i izvoz ćelija i embriona. Podaci o davaocu, odnosno primaocu i djetetu koje je začeto u BMPO, su zaštićeni i predstavljaju službenu i profesionalnu tajnu„, napisano je u novom nacrtu zakona.

Izvor: mondo.ba  Autor: Brankica Spasenić