Prijave se na izbore samo da bi trgovali u biračkim odborima

SARAJEVO, BANJALUKA – U Bosni i Hercegovini u posljednjih nekoliko izbornih ciklusa primjetan je porast broja političkih partija i kandidata koji ne osvajaju nijedan glas u jednoj ili više izbornih jedinica, što je i više nego očigledan znak da se registruju isključivo radi trgovine u biračkim odborima.

Prema zvaničnoj statistici Centralne izborne komisije BiH, 2016. godine bilo je devet političkih partija koje na jednoj ili više izbornih jedinica nisu osvojile nijedan glas, a na posljednjim izborima 2020. godine bila ih je čak 51. Slično je i sa nezavisnim kandidatima, onih koji na izborima 2016. godine nisu osvojili nijedan glas bilo je 16, dok ih je na izborima 2020. godine bilo 34.

„I to je dokaz da ljudi žele da se bave politikom isključivo iz materijalnih razloga. Nezavisni kandidati se prijavljuju za učešće na izborima tamo gdje nemaju nikakvo uporište, a onda smo svjedoci razmjene biračkih mjesta, ali i prodaje mjesta u biračkim odborima, i to je postao biznis. Radi se o korupciji koja je neprihvatljiva i neophodno je u tom dijelu mijenjati zakon i to spriječiti“, rekao je Vehid Šehić, analitičar i bivši predsjednik Centralne izborne komisije BiH.

Inače, u Bosni i Hercegovini javna je tajna da se mjestima u biračkim odborima trguje, a kako tvrde dobri poznavaoci izbornog procesa, trend prijavljivanja nezavisnih kandidata i političkih partija koje ne dobiju nijedan glas počeo je još 2004. godine. I danas, kao i ranije, nisu rijetki slučajevi da velike političke partije svoje članove prijavljuju kao nezavisne kandidate, jer po zakonu svi su ravnopravni kada je riječ o raspodjeli mjesta u biračkim odborima. Primjera radi, na prethodnim lokalnim izborima u Doboju moglo se glasati za Čapljinsku neovisnu stranku – Čapljina u srcu, a čak šest političkih subjekata, što stranaka, što nezavisnih kandidata, nije osvojilo nijedan glas. U ovoj lokalnoj zajednici jedan glas osvojilo je čak 15 političkih subjekata, uglavnom nezavisnih kandidata, dok ih je deset imalo svega dva glasa.

„Tome treba stati na kraj i ukoliko ima volje, to se može riješiti, a koalicija ‘Pod lupom’ je tražila da se to uradi. Može se, recimo, zabraniti čovjeku da se kandiduje ako u prethodnih godinu dana nema prebivalište u toj lokalnoj zajednici ili političkoj partiji ukoliko nema aktivnu organizacionu jedinicu tamo gdje se kandiduje“, naglašava Šehić.

I Tanja Topić, politička analitičarka, kaže da to što nezavisni kandidati i političke partije ne dobijaju nijedan glas demistifikuje sve naše „slabosti“ na izborne malverzacije i korupciju.

„Imati članove u biračkim odborima postao je unosan posao na kojem se prodajom može zaraditi pristojan novac. Takve političke partije i pojedinci postali su poželjne udavače za velike političke igrače koji ne pitaju za cijenu. Naš izborni zakon je izbušen na sve strane i nema rupe na koju ne bi trebalo obratiti pažnju. Strah me je da ni izmjene Izbornog zakona neće promijeniti politički mentalitet koji će iznova uvijek bušiti rupe i tražiti nove prečice“, istakla je Topićeva.

Iz nekoliko nezvaničnih razgovora saznajemo da pojedinci i političke partije za mjesta u biračkom odboru dobijaju od 500 pa do 3.000 KM, zavisno od izborne jedinice u kojoj su se prijavili za izbore. Pored toga, po principu „ja tebi – ti meni“ na terenu se dešava da pojedinac ili stranka svoja mjesta u biračkom odboru na nekom mjestu ustupi drugoj stranci koja joj zauzvrat daje mjesta tamo gdje stranka ili pojedinac imaju bazu i najveću šansu za osvajanje mandata.

Izvor: nezavisne.com / Autor: Uroš Vukić