Posljednji trenutci – Tri dana pred smrt: Šta osjećaju ljudi dok umiru?

U ljudskoj prirodi je da se bojimo smrti i teško nam je da o njoj govorimo ili da joj prisustvujemo. Međutim, možda upravo samrtnici razumiju smrt mnogo bolje nego mi i mogu da nam pruže utjehu.

Patriša Pirson, novinarka i autorica knjige “Otvaranje vrata raja: Istraživanje priča života, smrti i šta dolazi nakon nje” (“Opening Heaven’s Door: Investigating Stories of Life, Death, and What Comes After”) opisuje rezultate svojih istraživanja na temu “prelaska drugu stranu”, piše “Sensa“…

Sve počinje 72 sata pred smrt

Pošto sam u roku od 9 sedmica izgubila i sestru i oca, posvetila sam se istraživanju onoga što se dešava nakon smrti. Intervjuisala sam na desetine ljudi koje profesija vezuje za neizlječive pacijente, kao one koji su doživeli posebna iskustva sa samrtnicima pa i sa onima koji su se “vratili iz mrtvih”, odnosno, doživjeli kliničku smrt.

Shvatila sam da ljudi spoznaju kada im kucne zadnji čas. U periodu od 72 sata pred smrt, oni počinju da govore u metaforama o putovanju. Terminologija jeste različita, pa tako jedni traže svoje cipele, drugi avionske karte, a treći ponavljaju kako “žele da idu kući”, a zapravo su već kod kuće.

U trenucima dok je ležala na samrti, moja sestra, oboljela od raka dojke, ponavljala je uporno “ja ne znam kako da odem”, a čak je spominjala i neke “nesretne stjuardese.”

Bolničarka Megi Kalanan, koja je radila u Centru za palijativnu negu u Virdžiniji, navodi pitanje jednog pacijenta oboljelog od raka pankreasa, postavljeno u samrtnom času: “Da li moja žena zna sve u vezi sa pasošem i kartama?”

Meri je skovala i poseban termin “svjest o bliskoj smrti” i koristi ga u svojoj knjizi “Konačni darovi: razumjevanje specijalne svjesti i potrebe umirućih i komuniciranje s njima”. Kalananova je bila u situaciji da njeguje stotine pacijenata sve do smrti i smatra da vizije putovanja njenih pacijenata nisu puka slučajnost.

Preminule članove porodice ljudi vide neposredno pred smrt

Samrtnici često imaju “priviđenja” za koje zdrave osobe vjeruju da su prosto efekat jakih analgetika koje pacijenti uzimaju. Međutim, da li je tako?

U jednoj velikoj internacionalnoj studiji, koju su sproveli psiholozi dr Karlis Osis i dr Erlendur Haraldson sa Islandskog univerziteta, ustanovljeno je da većina pacijenata koji su još uvijek svjesni nekih sat vremena pred smrt, vidi svoje voljene koji su preminuli, bez obzira na to da li su primali takve lijekove ili ne. Studija je obuhvatila osobe iz potpuno različitih kultura – iz SAD i Indije.

Kada sam razgovarala sa pacijentkinjom Odri Skot (84), koja je umirala od raka, pričala mi je kako joj u posjetu dolazi njen (usvojeni) sin Frenki, inače, preminuo nekoliko godina prije toga. On je, prema njenim riječima, mirno sjedio u fotelji kraj nje kad god bi “došao”.

Izvor: habar.ba   Autor: A.V.