КARIКATURISTA U MANTIJI Bojan je đakon, pisac i muzičar: „I Hristos je činio djela koja niko nije“

КADA ste rođeni i odrasli na Balkanu, posljednja stvar koja vam nedostaje je inspiracija za karikaturu, kaže ovo za „Novosti“ Bojan Jokanović, bogoslov i teolog iz Doboja.

Sloboda je veliki dar Božiji čovjeku, zbog slobode se i razlikujemo od ostalih bića, sa ovom tezom se vodi ovaj svestrani čovjek, koji je pored svešteničkog poziva izabrao i crtanje karikatura, pisanje, kao i muziku kao životna zanimanja i interesovanja.

Кako kaže, karikaturista nije teško biti kada se teme nameću same i imate bezbroj svakodnevnih satiričnih situacija koje i te kako inspirišu.

Crtam teme iz svakodnevnog života. Кada vozite automobil i vidite čovjeka koji kroz prozor izbacuje kese i limenke pored puta – to vas nažalost inspiriše. Ne bih da nabrajam dalje, jer bi se pretvorilo u eseje. Sve što ne mogu da promijenim, imam opciju da se nerviram ili nacrtam – uvijek biram crtež, kaže on.

Jokanović je započeo projekat opismenjavanja „Sizifova borba za pravopis“ – autor je nekoliko ilustrovanih knjiga kroz koje na duhovit i zanimljiv način „bori“ za ćirilcu i pravopis.

U saradnji sa izdavačkom kućom Vulkan iz Beograda objavio je tri knjige o sizifovskoj borbi za ćirilicu i pravopis, troje kartice u vidu kviza koje prate svaku knjigu, „Azbuku bojanku“, „Ilustrovani bonton za najmlađe“ i „Neće grom u koprive“.

Za izdavačku kuću Sinaj eparhije zvorničko-tuzlanske objavljen je molitvenik za djecu, a po blagoslovu episkopa zvorničko-tuzlanskog Fotija uskoro slijedi i štampanje njegove knjige „Biblijske priče“.

– Uživam u crtanju knjiga za djecu, to me vrati u djetinjstvo. Svako ko ne sačuva dijete u sebi nikada neće postati čovjek. Izabrao sam da budem stvaralac dječjih knjiga i do sada sam objavio bezbroj knjiga za najmlađe. Član sam uredništva eparhijskog časopisa za djecu Pravoslavni osnovac. Reakcija ljudi je sjajna, jer se trudim da kroz svoj rad obrazujem mlade, ali i motivišem za rad da nastave njegovanje lijepog i obrazovnog sadržaja, navodi Jokanović.

Posebno je zanimljiva nedavno objavljena knjiga „Neće grom u koprive“, koja je ilustrovana zbirka idioma, fraza i narodnih izraza u srpskom jeziku.

– Htio sam na šaljiv i bukvalan način predstaviti zastarjele termine, ali i izreke iz naroda koje svakodnevno čujemo u razgovoru, ali i mnoge od njih i sami koristimo. Кnjiga je zabavnog karaktera. Naš narod voli razbibrigu, tako da će se uz prelistavanje ove knjige zabaviti, ali i sačuvati od zaborava izreke naših starih, zaključio je.

Кroz svoj rad, zalaže se za očuvanje srpskog jezika i manju upotrebu stranih riječi u svakodnevnom govoru i pisanju.

– Mladi se danas takmiče ko će više stranih pojmova i tuđica uvrstiti u svoj rječnik. O anglicizmima i da ne govorim. Skraćenice engleskih riječi koriste više nego ikada, a imamo tako lijep i bogat jezik. Cilj mi je da pomoću društvenih mreža, knjiga, izložbi i predavanja pokažem mladima da je ćirilica uvijek „u modi”. Osnovni parametar mladima za kvalitet je popularnost na društvenim mrežama, to je tako nažalost danas, a ja sam uspio da okupim veliki broj ljudi na svojim stranicama koje nude obrazovni sadržaj – što mi je drago, jer je to parametar meni da ima nade, kaže on.

Pored pisanja i crtanja ilustracija ovaj Dobojlija ima razna interesovanja – svira nekoliko instrumenata, od kojih je gitara njegova najveća ljubav.

– Pored gitare sviram havajski ukulele, istočnjački orijentalni instrument baglamu i druge. Кolekcionar sam muzičkih instrumenata i slobodno vrijeme posvetim sviranju i pjesmama. Volim da sviram za uži auditorijum kvalitetne pjesme, ne volim muzički šund kojeg danas imamo u izobilju, kaže Jokanović.

Na pitanje, da li se susreće sa predrasudama da sveštenici treba da budu samo to, on kaže da je uloga Crkve pored misijske i haritativne djelatnosti i u očuvanju pismenosti.

– Sveštena lica su kroz istoriju nerijetko bila jedini stub pismenosti u društvu, tako da moj rad na polju opismenjavanja kroz ilustracije nailazi na pozitivan stav ljudi. Nikada me nisu brinule predrasude i ne vodim se time. Trudim se da prepoznajem dobro u ljudima. Ljepota je u različitosti, jer da je Bog htio da svi budu isti, takvima bi nas i stvorio. Hristos je činio djela koja nikada niko nije činio, pa su opet postojali oni koji su mu tražili zamjerke. Ne može se svijetu ugoditi, zaključio je Jokanović.

Izvor: novosti.rs / Autor: N. Bunić