Iskustva Zeničana s korona virusom: Osjećaj kao da su oči pune igala

Nedostatak daha, bunilo, nemogućnost fokusiranja pogleda, brujanje glasova u glavi čak i kada ljudi govore šapatom, temperatura uz osjećaj da hiljadu igala izlazi iz tijela i očiju… ovako oboljeli opisuju period bolesti nakon zaraze korona virusom. „Mi smo prebolovali koronu, ne bismo željeli da se vama to desi“, poruka je koju su danas poslali Zeničani iza kojih je teško vrijeme liječenja od Covida 19.

Možda sve priče o bolestima liče jedna na drugu, ali svaki korona pacijent, Covid 19 odbolovao je na svoj način.

„Ja sam se liječio u bolnici, bilo nas je 6 pacijenata, svaki od nas je imao različite simptome. Ne postoji nijedan pacijent da je imao potpuno istu priču„, istakao je Midhat Kasap, bibliotekar.

Najčešće priča počinje bolom u kostima, malaksalošću, blago povišenom temperaturom i uvjerenjem da se sve da srediti paracetamolom. Zatim, nagli skok temperature. Bunilo. Gubljenje daha. Panika.

„Strava i užas – vjerujte. Najgore je kada dobijete tu temperaturu, ja sam imao osjećaj da iz mene izlazi hiljadu igala, da mi podižu kožu, oči su mi pune igala. Kad neko priča imam osjećaj da duplo priča, kažem supruzi prestanite, mislim da je svađa i galama a oni normalno pričaju„, ispričao je Fuad Klisura, univerzitetski porofesor iz Zenice, doktor tehničkih nauka.

„Najgore sam se osjećao u momentu kad me kolega nazvao, ja imam temperaturu 39.8, borim se za dah a on mene optužuje… kaže zašto si to uradio? U prvi mah sam pomislio da me optužuje, da sam nekoga zarazio… da bi on nastavio i kaže zašto si ti u listi kontakata naveo i moje ime. E tu sam ostao frapiran. I onda je on krenuo o priču o teorijama zavjere, kako žele da nas čipuju, kao da je nekom Billu Gatesu najvažnije gdje se u nekom trenutku nalazi nekakav Dino, to je najbitnije za Gatesa„, naveo je Vahidin Mahmutović, pilot, magistar pravnih nauka.

„Moji problemi, dakle ta dva najizraženija problema – nedostatak zraka i temperatura su se ponavljali iz dana u dan. Supruga je neoliko puta ulazila u sobu da vidi da li dišem. Sutradan je zvala Hitnu, kada me doktorica ugledala pred infektivnim odjeljenjem, nasmiješila se i rekla – odmah u Covid i odmah na kisik„, rekao je Kasap.

U COVID bolnici strah, kod pojedinih nemogućnost fokusiranja pogleda, fizičko uduplavanje onih koji često rade za dvoje. Ne vide im se lica ali dok se borite za dah, udahnjuju vam nadu, snagu, pričaju naši sagovornici i ističu: Niste im broj već prije svega čovjek, nisu samo zdravstveni radnici, već prije svega ljudi.

„Mladi ljudi koji rade u skafanderima, vrućine su tad u septembru još bile, dolazimo mi, svi smo mi zaraženi, ali baš vam daju snagu i elan da dalje nastavite„, dodao je Klisura.

„O tim ljudima koji su na prvoj liniji malo se govori, želim da pohvalim sve koji rade u skafanderima, sa vizirima, rukavicama… da pohvalim medicinske tehničare„, kaže Kasap.

„Zahvaljujući doktoru Pezi ja sam danas ovdje s vama„, ističe Mahmutović.

Ozdravljenje opisuju kao izlazak iz pakla. Svojom obavezom smatraju da iskustvo koje su preživjeli podijele i podstaknu na odgovornost.

„Virus ubija, u dva dana izgubili smo tri zvučna imena u ovom gradu, ljudi, probudite se„, potcrtao je Mahmutović.

Uz „probudite se“, poruka je i – ne diskriminišite.

„Ja sam doživio svega, da ljudi kad me ugledaju kao da su ugledali avet, prelazili su na drugu stranu ceste, ja im svima halalim. Neko je rekao – korona je poput kiše, svi će pokisnuti, neko manje neko više„, naveo je Kasap.

Dijeljenje kišobrana sa slučajnim prolaznikom koji kisne – nije dozvoljeno niti bezbjedno. Distanca – i na suvom i dok pljušti. Spas od „kiše korone“ još uvijek nemamo. Ostaje nam da se trudimo da svojim ponašanjem ne uzrokujemo grad, oluju, nepogodu, tj. još masovniju istovremeno zarazu u kojoj bi poplavila i bolnička skloništa.

Video-prilog OVDJE

Izvor: N1