Eksperti dokazali: Srbi nisu krivi za masakr na Tuzlanskoj kapiji!

Na Tuzlanskoj kapiji 25. maja 1995. nije eksplodirala granata ispaljena iz srpskog topa sa Ozrena, kako je to iskonstruisano presudama suda u BiH iz 2008, odnosno 2010, već je u pitanju simultana teroristička eksplozija, stoji u konačnom ekspertskom izvještaju oko 400 stručnjaka.

 

Vrlo je moguće da je na trgu punom ljudi, zapravo, bilo sedam istovremeno koordinisanih detonacija. Samo na taj način bilo je moguće da na ovom mjestu pogine 71 osoba (od tri do 27 godina), a da u detonacijama bude ranjeno više od 300 ljudi.

 

Sve ovo stoji u izvještaju koji je sastavilo 400 stručnjaka raznih profila iz Srbije, BiH, Češke, Slovačke, Francuske i Izraela, koji su od 2014. godine radili na analizi terorističkog napada na Tuzlanskoj kapiji, na samom kraju ratnih sukoba u BiH. Prema analizi, pod nazivom “Diverzija na tuzlanskom Trgu kapija”, na punih 400 strana (u koje su Novosti imali uvid), a koju potpisuje general Ilija Branković, nalaze se stavovi stručnjaka koji su obradili odluke Suda u BiH, na osnovu kojih su donijete dvije presude srpskom generalu Novaku Đukiću, koji je 2008. proglašen krivim “jer je naredio gađanje iz topa kalibra 130 milimetara sa planine Ozren i tako jednom granatom posijao smrt na tuzlanskom trgu”.

– Čak 27 osoba žrtava sa Tuzlanske kapije se mogu uslovno označiti kao potencijalni bombaši samoubice jer je sudski utvrđeno da su izgubili život od posljedica bliskog eksplozivnog udara. Top od 130 milimetara ni teoretski, ni praktično, nije mogao da napravi ovako nešto. Naši stručnjaci su tokom istrage analizirali sve terorističke napade u svijetu od 1950. do 2016. iz američkih i ruskih izvora (oko 50 000 terorističkih napada). Događaj u Tuzli se najviše poklapa sa napadom koji je godinu dana kasnije, 1996, izveden na vojnu bazu SAD u Dahramu u Saudijskoj Arabiji, kada je stradalo 17 Amerikanaca, a ranjeno njih više od 70 – objašnjava, za Novosti, šef tima odbrane, general Ilija Branković, po mnogima siva eminencija balistike i artiljerijske nauke u bivšoj JNA.

Kako otkriva Branković, zajednički imenilac za ova dva napada mogao bi biti čovjek pod imenom Šejh Mahmud Abu Abdul Aziz al Muntesib, poznatiji u BiH kao Riđobradi. On je osnivač odreda “El mudžahedin” koji je komandovao iz Mehurića kod Travnika. Ovaj lični emisar Osame bin Ladena, poslije zlodjela u BiH odlazi na Kosovo, da bi 1996. bio uhapšen u Saudijskoj Arabiji upravo zbog terorističkog napada na vojnu bazu SAD.

– O masakru na Kapiji pred sudom je svjedočilo 10 ljudi koji bi po svim zakonima artiljerije trebalo da su poginuli u padu granate, s obzirom na to da su se nalazili na oko pet metara od detonacije. Oni su govorili kako su ginuli ljudi koji su se nalazili na desetine metara dalje od izvora eksplozije – objašnjava Branković.

On je na poligonu u Nikincima, provjeravajući “presuđene” činjenice u sudu BiH, izveo 59 eksplozija.

– Prema sudskim izvještajima na tijelu poginule Edise Nemić izbrojano je 45 rana sa leđa, spreda, po glavi, nogama, zadnjici, kao da je bila u buretu sa eksplozivom. Armin Šišić je imao smrtne deformacije tijela poslije eksplozije koje je teoretski moglo da uzrokuje samo 1 826 kilograma trotila, dok je u granati 130 milimetara punjenje od tri i po kilograma.

Branković zaključuje da eksplozije na Tuzlanskoj kapiji, kao i one na Markalama 1 i 2, u Ulici Vase Miskina i na Alipašinom polju u Sarajevu imaju iste “rukopise”. Sagovornik naglašava i da je tokom petogodišnjeg rada na ekspertizi događaja u Tuzli njegov tim dobio vjerodostojne podatke ko je od Bošnjaka učestvovao u ubijanju sopstvenog naroda, zarad Alijinih medijskih manipulacija.

Đukić: I ja sam žrtva

Na spomeniku žrtvama na Tuzlanskoj kapiji podignutom poslije rata uz imena nastradalih piše i da su oni žrtve “srpskih fašista”. General Novak Đukić uhapšen je 2007. u Banjaluci i u zatvoru u Foči je robijao do 2014, kada je pušten jer su ustanovljene proceduralne greške u procesu. Od tada je na lječenju u Beogradu.

– I moje ime treba da stoji na Tuzlanskom spomeniku jer sam i ja žrtva tog zločina. Zamislite, analiza 50 000 terorističkih akata od 1950. do danas govori da je u terorističkim napadima artiljerskim projektilima prosjek smrtnosti žrtava 1,8 po granati topa, mine ili recimo projektila raketnog bacača. Kada su u pitanju podmetnute bombe, prosjek je šest žrtava čak i kada detonira kamion sa eksplozivom. Samo je “moja” granata ubila 71 osobu – kaže Đukić u telefonskoj izjavi za “Novosti”.

Gdje su nestali svjedoci?

– Pred sudom BiH je saslušano oko 200 svjedoka tragedije koji su opisali smrti 40 osoba. Za preostalih 31 stradalih nema svjedočenja gdje su se nalazili kada je navodno doletjela srpska granata. I baš tih 31 su zadobili najstrašnije povrede, a dijelovi unakaženih tijela nikoga od njih nisu pronađeni u blizini mjesta gdje se nalazio krater granate koja je navodno doletjela sa Ozrena.

Sudije iz “šešira”

U presudi Novaku Đukiću iz 2008. koju potpisuje i američki sudija Patriša Vejlen, koja je do tog suđenja bila stručnjak za razvode u SAD, srpski general je dobio 25 godina zatvora. U Apelacionom postupku sudija Filip Vajner, dvije godine kasnije kaznu smanjuje za pet godina. Nemac koji je donio drugostepenu presudu, u bosansko pravosuđe je stupio 10 dana ranije, bez ikakvog znanja srpskog jezika.

Izvor: srpskacafe.com / novosti.rs