Boško i Milka u Doboju čuvaju tajnu za dobro vino: Zemlja je teška sionica

Glavni sastojak da bi potekla zdrava kapljica, jeste ljubav prema poslu, poručuju Nikolići.

Iako ovaj kraj nije prepoznatljiv po vinogradarstvu, to ne znači da se ovdje ne pravi kvalitetno vino. Boško i Milka Nikolić iz Lipca kod Doboja imaja zasad vinograda na površini od oko 700 metara kvadratnih, a oko 400 čokota gušće je posađeno zbog lakše obrade.

Čuvaju tajnu za dobro vino i ne otkrivaju, ali kako kažu, glavni sastojak da bi potekla zdrava kapljica, jeste ljubav prema poslu.

„U našem vinogradu imamo sorte bijelog šardonea, meridijane, stolnu sortu Hambruga, kod od crnih sorti imam vranca i frankovku. Frankovka i šardone sorte su koje na našem podneblju najbolje uspijevaju. Dobre prinose imali smo i vranca, čiji su grozdovi težili čak po kilogram“, priča nam Boško, koji svoj vinograd podigao prije deceniju i po.

Naš domaćin priča kako nikada nije imao problema sa navodnjavanjem, jer je zemlja teška sionica koja zadržava vlagu.

„I loza je takva kultura i biljka koja sebi sama pronalazi vlagu. Pruža korjenov sistem duboko i pronalazi vlagu. Pored dovoljno sunca, sistema za navodnjavanje, najvažnije za lozu jeste da ju preventivno zaštimo od bolesti, jer je osjetljiva“, kaže Boško, koji ovih dana radi zaštitu od pepelnice i plamenjače.

Očekuje dobar prinos

Po dobrom rodu, kada je proizveo oko 500 litara vina, Nikolić pamti 2021. i 2022. godinu. Kako kaže prošla je podbacila, a ova za sada obećava.

„Ova godina je za sada dobra i nagovještava dobar rod. Niske temeperature koje su bile, nisu nas zahvatile, nije bilo mraza, jedne prilike je bilo malo sitnog leda, međutim nije bilo štete. Kada se do sada sve sagleda dobro je. Za očekivati je, kako ono kažu Božije davanje, kako će dalje biti“, govori Boško, te se prisjeća stanja od lani.

„Imali smo situaciju prošle godine kada smo došli s mora u šestom mjesecu. Šardone je bio dobar, vranac, frankovka oboljeli, ja ga preventivno tretiram i poslije kiše nakon tri dana, sve se osušilo. Sve do zadnjeg grozda, tako da smo se to morali odstraniti i baciti to iz vinograda“, kaže Nikolić.

Posla uvijek ima

Kako bi proizveo kvalitetno grožđe, nepohodna je i konstantna edukacija, a Boško kaže da se dosta savjeta može pronaći u literaturi i na internetu. Najbolje se, dodaje, ipak uči kroz razmjenu iskustava sa drugim vinogradarima.

„Posla u vinogradu uvijek ima, jer kako kaže stara narodna poslovica, vino i vinova loza traže slugu, a ne gospodara. Ipak uz ljubav i posvećenost, sve se uspije završiti“, navodi dobojski vinogradar.

Tajnu dobrog vina ne otkrivau, ali da bi potekla zdrava kapljica, mora biti ljubav prema poslu. Dobro vino se, kako kaže, može prodati,.

„Znam dosta vinogradara i onih koji se bave vinima, imaju tako male vinarije, imaju nešto svog grožđa ostalo dokupljuju i to prerađuju, plasiraju kao svoje, ja to nikada nisam radio. Onoliko koliko ima to je to, to je naše“, navodi Boško koji najviše vina pokloni prijateljima, dok manji dio proda. Redovno posjećuje i festivale kako bi svoju radinost predstavili istinskim ljubiteljima kvalitetnog domaćeg vina.

Supruga velika podrška

Supruga Milka velika je podrška Bošku u vinogradu, a osim što zajedno rade, zajedno i degustiraju vino iz svoje proizvodnje.

Milka nam priča da onaj ko ne voli grožđe i vino, ne može da radi ovaj posao.

„Kad imate ljubav i želju, onda normalno da ćete uspjeti. Jesu velike obaveze i onaj ko bude htio da se bavi ovim, da zna da su tu velike obaveze, veliki rad, trud, sve, ali na kraju se isplati sve. Najdraže mi je kad je berba i tu skupimo prijatelje, ja ne uspijem ni ručak da napravim, oni već to saberu i dođu sjesti i onda je tu i pjesma i muzika i sjedaljka do kasno u noć“, govori nam Milka, dodajući kako se suprug ipak više razumije u vina.

Izvor: Akta / Agroklub