Dobar dio naših prijedloga je usvojen i, naravno, mi moramo razumjeti da država i politika imaju svoje mogućnosti, rekao je u intervjuu za „Nezavisne“ Saša Trivić, novoizabrani predsjednik Unije udruženja poslodavaca RS.
„Nastavljamo istim putem, ista ekipa ljudi je radila, vodila i neće biti nikakvih promjena“, rekao je Trivić.
NN: Sindikat traži najnižu platu od 550 KM, ali poslodavci na to ne pristaju. Gdje je rješenje?
TRIVIĆ: Najniža plata u RS trenutno je veća nego u Srbiji i FBiH. Najniža plata je socijalna kategorija koju ne treba niko da prima. Međutim, postoje firme koje je isplaćuju i svaki administrativni rast te plate će ugroziti radna mjesta. Matematika pokazuje da je ekonomski opravdano i realno da najniža plata bude oko 480 maraka, ali smo kao Skupština Unije udruženja usaglasili da možemo pristati na 500 KM.
NN: Može li se bez podizanja te najniže plate na 550 KM dići republički prosjek na 1.000 KM, što je cilj države?
TRIVIĆ: To nema veze. U proteklih godinu dana su rasle plate šest odsto i to je ono što je vidljivo i što je statistika. Takođe, vidljivo je i da veliki broj poslodavaca isplaćuje plate u gotovini tako da je rast plata veći nego što kaže statistika. Nije lako jednoj privredi dignuti toliki iznos. Morate ili razvijati produktivnost i uvoditi nove tehnologije, ili dizati cijene.
NN: Radi li se išta po tom pitanju? Zašto se ne diže produktivnost ili zašto poslodavci ne idu u investicije i nove tehnologije?
TRIVIĆ: Dogovorili smo sa državom kreditnu liniju pomoći tehnološkom razvoju privrede, gdje bismo za oko 2,1 odsto s rokom otplate na 12 godina dobili kreditnu liniju koja će pomoći privredi da kupi novu tehnologiju, a da se ne optereti previše i da ne bude rata kredita prevelika.
NN: Kolika je kreditna linija i da li je uopšte privreda zainteresovana za nju?
TRIVIĆ: Najveći problem će biti zainteresovati privredu da koristi tu liniju, pošto statistika govori da naši poslodavci nemaju nikakve kredite. Vrlo je mali investicioni ciklus u cijeloj BiH, a mi to tumačimo lošom političkom situacijom, gdje su privrednici nezainteresovani za dalji razvoj. Cjelokupan odnos društva je negativan prema poslodavcima i vrlo često smo optuženi da smo najgori i da smo krivi za sve, a činjenica je da jedino poslodavci svojim radom i idejama stvaraju nova radna mjesta i kvalitetnija radna mjesta. Ako neki poslodavac nije u redu, onda treba država da ga kazni, ali ne mogu svi poslodavci biti na stubu srama. Sva priča o platama od 550 KM, gdje se kaže da poslodavci nešto neće da daju, pokazuje da je to golo politikantstvo. Mi uvijek imamo argumente da dokažemo da poslodavci te pare o kojima pričaju – nemaju.
NN: Zašto se ne staje ukraj lošim poslodavcima? Radi li država išta po tom pitanju?
TRIVIĆ: Nije dovoljno. Poslodavci koji plaćaju porez su u neravnopravnom položaju u odnosu na one koji ne plaćaju. Treba preduzeti neke mjere i mislim da je Vlada RS s Evropskom komisijom i Vladom FBiH propisala dokument u kojem se navodi da će se dići porez na isplatu dividendi gdje, u stvari, i jeste izvor sive ekonomije.
NN: Da li to znači da poslodavcima odgovara podizanje poreza?
TRIVIĆ: Ne odgovara nam, ali je činjenica da kada birate između toga da imate nelojalnu konkurenciju koja plaća pola poreza od vas, onda vam je prihvatljivo da platite neki porez više s druge strane.
NN: Radi li se išta na smanjenju poreza i doprinosa s obzirom na to da poslodavci to traže već godinama?
TRIVIĆ: Negativno smo iznenađeni podizanjem plata u javnom sektoru, odnosno načinu na koji je to podignuto. Ono što je uplaćeno kao višak kroz povećanje plata i veće zapošljavanje sad će otići na plate javnog sektora. Mi smo za selektivno povećanje plata, dakle da oni koji zaslužuju i koji su značajniji državi dobiju veće plate. Nismo zadovoljni u tom smislu. Dogovorili smo s Vladom smanjenje opterećenja za 0,3 odsto za zapošljavanje.
NN: Poslodavci već godinama upozoravaju na manjak radnika. Ima li naznaka da će se to promijeniti, ili ćemo ići u korak sa zemljama u regionu i početi uvoziti radnike?
TRIVIĆ: Ići će se u korak sa zemljama regiona. Tržišta su povezana, i Republika Srpska i BiH ne mogu biti isključene iz cijele priče. Hrvatska ima puno veće plate od RS pa se ljudi iseljavaju u Evropu, Slovenci su otišli za Austriju, iz BiH se ide za Sloveniju i taj trend će se nastaviti. Određena preduzeća su uvezla radnike iz Bangladeša. Imam informaciju da su neki dan došli radnici iz Turske. Tržište će uraditi svoje i plate će u kritičnim sektorima rasti.
NN: Koji su to kritični sektori? Šta biste vi savjetovali nekom mladom čovjeku koji upisuje srednju školu?
TRIVIĆ: Odgojili smo djecu da ne rade. Bar mene nikad nije bila sramota raditi. Danas vodoinstalater ima platu 1.500 KM, keramičar isto, a imamo profesora koji radi za 800, 900 ili 1.000 KM, doktora početnika 1.300 KM. Sramotan je odnos između doktora i keramičara.
NN: Poslodavci su često kritikovali obrazovanje. Zašto država neće da se uhvati u koštac s tim?
TRIVIĆ: Mislim da niko u državi nije svjestan trenutnog stanja u obrazovnom sistemu, a to znači od problema opremljenosti, strukture škola, broja profesora, kvaliteta kadrova i cjelokupne organizacije. Zdravstvo i školstvo su rak-rana RS i mislim da će to biti vrlo teško riješiti. Ko god se toga bude uhvatio – neće mu biti lako. Mislim da država još nema spremnosti, svijest postoji, ali neka politička odluka nije donesena da se ide u te teške odluke, ali to će se na kraju desiti samo od sebe i, recimo, moraćete smanjiti broj profesora.
NN: Nedavno ste imenovani na čelo Unije, šta će biti prioriteti?
TRIVIĆ: Godinama razgovaramo. Dobar dio naših prijedloga je usvojen i, naravno, mi moramo razumjeti da država i politika imaju svoje mogućnosti. Nastavljamo istim putem, ista ekipa ljudi je radila, vodila i neće biti nikakvih promjena. Suština je da što veći broj poslodavaca okupimo oko Unije.
NN: Bivši predsjednik Unije je otišao na mjesto direktora Inspektorata RS. Gdje ćete Vi poslije Unije udruženja poslodavaca?
TRIVIĆ: Bivši predsjednik će uvijek biti sa nama. Sebe sam proglasio za privremenog predsjednika pošto nije bilo mojom voljom, već silom prilika.
Izvor: nezavisne.com Autor: Uroš Vukić
